недеља, 30. октобар 2022.

Tragovima Velike Moravske 2022. (6. deo)

 

UHERSKO HRADIŠTE & TRENČIN

 

   Ujutro smo se prvo odvezli do mesta gde se odigrala čuvena Bitka kod Austerlica, u kojoj je 1805. godine Napoleon ubedljivo savladao rusko – austrijsku vojsku. Nema tu šta da se vidi, osim spomenika, ali ajde kad smo već tu rešili smo da na kratko svratimo.

Austerlic.


   Sledeće zaustavljanje bilo je u Starom mestu. To je naselje sa manje od 7.000 žitelja, ali u njemu se nalazi Muzej Velike Moravske. Zgrada muzeja je podignuta iznad ostataka nekadašnje crkve sa polukružnom apsidom. Oko temelja ove bogomolje iz 9. veka raspoređena je postavka sa velikomoravskim artefaktima. Izloženo je i dosta lutaka sa replikama odeće i predmeta iz tog vremena. OK sve to izgleda. Meni lično najzanimljivija su bila dva odlično sačuvana drvena čamca monoksila (izdubljeni iz jednog komada stabla).

Muzej Velike Moravske u Starom mestu.




   Nakon muzeja otišli smo do Uherskog hradišta. To je već ozbiljnija varoš, koja je, u stvari, spojena sa Starim mestom. Posle kratke šetnje ovim gradom uputili smo se na brdo sv. Metodija, sa koga se pruža lep pogled na Uhersko hradište. Mi nismo tamo otišli zbog tog lepog pogleda, nego zbog ostataka još jedne crkve iz 9. veka.

Uhersko hradište.


   Ubrzo smo nastavili dalje, napustili Češku, ušli u Slovačku i stigli u Trenčin. Trenčin ima oko 60.000 stanovnika. To je još jedan stari, fini srednjoevropski grad, koji je prepoznatljiv po svojoj velikoj tvrđavi. Pomenuto utvrđenje nalazi se na steni iznad grada, koja je očito imala strateški dobar položaj, pošto se zna da su je jedno vreme držali Rimljani (179. god.) iako se Trenčin nalazio duboko u varvarskoj teritoriji. To je dokazano po jednom natpisu u kamenu, koji su ostavili rimski legionari tokom svog pohoda na Germane za vreme Markomanskih ratova.

Trenčin.




   Trenčinski zamak je podignut u 11. veku, kao granično utvrđenje. Ono je uz to čuvalo i trgovačke rute duž reke Vah. Tokom svog trajanja njime su vladali razni ili mađarski kraljevi ili važni plemići. Radi se o moćnoj fortifikaciji sa kulama, bastionima, palatom, vojnim barakama. Nema šta, dobra, odlično očuvana tvrđava. Međutim, pošto je svako od nas do sada posetio barem par stotina srednjovekovnih utvrđenja, nismo ovde videli ništa novo, tako da smo ovaj obilazak odradili, onako, mehanički, čisto da se kaže, eto, bili smo i u Trenčinskom zamku. Jebiga, problem je do nas, a ne do Trenčinskog hrada, njemu ništa ne fali.

Trenčinska tvrđava.




   Na kraju smo krenuli ka gradu, razmišljajući gde da nešto ručamo, a onda u samom centru, odjednom se pred nama stvorila gungula ljudi i gomila tezgi na kojima se pripremala raznorazna hrana. Odmah smo shvatili da je danas na meniu “street food”. Očito je bio neki praznik. Osim hrane po tim silnim montažnim objektima prodavali su se i kojekakvi domaći proizvodi, rukotvorine, suveniri. Jednom rečju, vašar! Privukle su mi pažnju bele kobasice, koje su se pokazale krš. Zatim smo probali neke pržene palačinke od krompira, za koje je bio red kao da se dzabe dele. I to mi je bilo bezveze. Stvar je na kraju izvadio langoš, odnosno pržena mekika sa sirom i prelivom od belog luka. Spazih i veliku gužvu oko nekog napitka koji su svi na angro kupovali, pa pazarih i ja jedan litar. Ispostavilo se da je u pitanju šira. Šta da kažem na kraju ovog gastronomskog dela priče? Dobro smo se najeli, ali nisam baš bio nešto oduševljen.




Нема коментара:

Постави коментар