субота, 6. новембар 2021.

Egejska Turska 2021. (3. deo)

 

ASOS

 

   Ujutro sam se pozdravio sa prijateljem, koji je ostao da majstoriše u stanu, i uputio se u mesto Behramkale da bih video antički Asos. Do tamo nepostoji direktna veza, već mora da se preseda i to nekoliko puta. Pošto se Behramkale nalazi zapadno od Akčaja, otišao sam do najveće ovdašnje ulice koja je orijentisana u pravcu istok – zapad. Nisam se prevario i ubrzo sam zaustavio dolmuš (minibus) kojim sam se odvezao do mesta Kučukuj, gde je trebalo da pređem u drugi kombi koji ide u Behramkale. Međutim, ispostavilo se da je ta linija odnedavno ukinuta, te sam zaustavio dolmuš kojim sam se prevezao u Ajvačik. Iz Ajvačika sam prešao u minibus za Behramkale i tako ispunio zadani cilj.

   Behramkale je malo, simpatično mesto sa starim kućama i potpuno je posvećeno turistima koji dolaze da vide Asos. Svaka druga kuća izdaje sobe, a na sve strane se prodaju suveniri, domaća radinost, maslinovo ulje, kojekakvi dzemovi, medovi, sirevi.

Behramkale.


   Nakon što sam se smestio, malo sam predahnuo uz kafu i par viskija, a onda krenuo da obiđem Asos. Dao sam mu po tempu, jer sam zabeloglavio da se popodne izbanjam u moru. Ne znam koji mi je, godinama ne idem na more, tj. na letovanja. Tu i tamo se usput brčnem, kada mi se ukaže prilika tokom lutanja po belom svetu, ali, eto, sada mi nešto došlo da se malo izležavam na plaži.

   Lokalitet se nalazi u samom Behramkaleu. Po nekim teorijama Asos je postojao još u 13. veku p.n.e., jer se u hetitskim analima pominje država Assowa. Neki, pak, povezuju Asos sa gradom Pedasus iz Ilijade, ali za ove dve tvrdnje ne postoje dokazi. Ono što se zna je da su grad osnovali Grci sa Lezbosa, iz Metimne u 7. veku p.n.e. Sredinom 6. veka p.n.e. postao je deo Lidije, koju je 547. p.n.e. Srušio persijski kralj Kir. Tokom persijske vladavine Asosom su upravljali razni satrapi (satrapija Helespontina Frigija). Kada su Atinjani formirali Deloski savez protiv Persijanaca 477. p.n.e. Asos im se pridružio, ali nije imao vajde od toga. Godine 366/365. p.n.e. Ovdašnji satrap Ariobarzanes, zajedno sa bankarem Eubulusom podigao je ustanak protiv centralne vlasti, odnosno protiv Persijanaca. Iz dešavanja koja su proistekla zbog te pobune Asosom je zavladao Eubulos. On je svoga roba, Bitinjanina Hermeiosa, poslao u Atinu da se školuje na Platonovoj akademiji. Po povratku iz Atine nekadašnji rob je postao Eubulusov savladar, a kada je ovaj umro, nastavio je da vlada samostalno. Tokom studentskih dana Hermeios se sprijateljio sa Aristotelom i 347. p.n.e. čuveni filozof je došao u Asos na dvor svog školskog druga. Posle nekog vremena Aristotel je oženio Hermeiosovu usvojenu ćerku Pitiju. Godine 345. p.n.e. Memnon sa Rodosa je na prevaru namamio Hermeiosa, a onda ga zarobio i predao Persijancima, koji su ga ubili. Kada se ovo dogodilo Aristotel se vratio u Atinu. Kasnije je Aleksandar Veliki srušio Persijsko carstvo i time je završena pesijska dominacija u Anadoliji. Zatim je Asos potpao pod vlast Pergamona, a kada je pergamonski vladar Atal III zaveštao svoju državu Rimljanima i Asos se našao unutar rimske teritorije.

Asos.


   Asos ima odlično očuvanu fortifikaciju. Bedemi su napravljeni od andezita, dužina im je preko 3 km, a prosečna debljina zidova 2,5 metra.

    Glavna atrakcija je hram Atine, najstariji primer dorske arhitekture (peripter) u Anadoliji. Njegove duže stranice su imale po 13, a kraće po 6 stubova. Cela, tj. naos svetilišta, imala je portik. Nekada su Atinin hram krasile 68 metope, od kojih je sačuvano njih 10. One se sada nalaze u muzejima u Bostonu, Istanbulu, Čanakaleu i u Luvru. Na tim preživelim metopama osim konjanika, kentaura, sfingi, divljeg vepra, mogu se prepoznati i dve scene. Jedna je Zevsova otmica Evrope, a na drugoj je prikazan kralj Prijam koji moli da mu se vrati Hektorovo telo.

Atinin hram.


   Asoska agora (trg – centralni javni prostor) smeštena je između dve velike stoe, odnosno nadkrivene ulice sa radnjama. Nedaleko odatle nalaze se ostaci gimnaziona. Gimnazion je institucija u kojoj su vežbali i trenirali mladi Grci. Ove ustanove su svoje ime gimnazion dobile zbog toga što su mladići trenirali potpuno goli (gimnos = nag). U gimnazionima se nije samo bavilo sportom, već se u njima proučavala i filozofija, književnost, muzika. S obzirom da je Aristotel od 347. do 345. p.n.e boravio u Asosu, nije nemoguće da je ovde držao svoja predavanja.

Ulaz u gimnazion.


   U ovom delu lokaliteta nalazi se i buluterion, da kažem gradska kuća, odnosno mesto na kome su sastančili oni na vlasti. Buluterion je iz 4. veka p.n.e., ali je dugo bio u upotrebi. U njemu je pronađen natpis uklesan u postament neke statue, iz koga se vidi da žitelji Asosa odaju počast slavnom rimskom vojskovođi Germaniku i njegovoj ženi Agripini. Njih dvoje su posetili ovaj grad i verovatno je tada ovaj natpis urađen. Malo južnije od buluteriona pronađen je drugi natpis u kojem stanovnici Asosa izjavljuju lojalnost Germanikovom sinu caru Kaliguli.

Severna stoa.

Teatar.


   Asos ima i lepo očuvani teatar, kao i veoma zanimljivu nekropolu. Groblja su u antičkim vremenima uvek bila van gradova, najčešće duž puteva, pa su tako i ovde sarkofazi i grobnice raspoređeni duž jedne popločane ulice, koja vodi do zapadne gradske kapije.

Nekropola duž ulice kod zapadne kapije grada.



   Nisu samo Aristotel i Germanik, od tih izuzetno poznatih ličnosti boravili u ovom gradu. Bio je u Asosu i sveti Pavle. Iz hrišćanstva ili bolje rečeno iz vizantijskog perioda postoje ostaci nekoliko crkava, cisterne i razni drugi objekti. Osmanlijska ostavština je dzamija iz 14. veka, a sa lokaliteta se lepo vidi i turski most koji premošćuje reku Tuzlu.

Jedna od kula i dzamija.

Osmanlijski most.


   Par kilometara nizbrdo od lokaliteta nalazi se nekadašnja luka Asosa. Sada je tamo nekoliko ribljih restorana kao i jedna mala plaža. Kao što već spomenuh, nameračio sam se na plažu i kupanje, a bogami i na te riblje restorane. Zbog toga sam malo isforsirao obilazak ovog arheološkog nalazišta. Nakon Asosa napravio sam kratku pauzu, na brzaka ručao neke bezvezne mantije, a onda zgrabio kupaće gaće, peškir i sve što mi treba za Antik limani (antičku luku), odnosno plažu. Međutim, posle par stotina metara naišao sam na spuštenu rampu i vojnike koji su mi objasnili da je Antik limani kapali (zatvoren). Iz ko zna kog razloga vojska je zatvorila put do mora. Ništa od kupanja i ništa od ribe za večeru. Šta da se radi! Umesto plivanja usledilo je tuširanje, a umesto ribe jagnjeće ćufte.



2 коментара:

  1. Ja sam se baš tu kupao, i to 15. jula prošle godine, tu gde je bila luka. :) Isto sam kao ti forsirao. Mada, ja sam tog dana ustao u šatoru na pumpi kod Gelibolua, stopao do ferija, prešao u Čanakkale, obišao grad na brzaka, jeo, stopirao do Troje, obišao je, onda stopirao do Behramkalea, obišao brdo prvo, pa se onda spuštao sve do teatra, tu bila ograda, pa sam morao da preskačem! :D Onda se spustio do plaže, postavio šator, kupao se. Bila masa ljudi, turisti. Voda je sredinom jula bila baš hladnjikava, što me je začudilo! Posle mi rekoše Turkeši da u tom delu voda uvek hladna. A što je čista, auuuu, brutalno! Kristal pravi. Vodio sam maksimalno računa da ne ugazim u ježa, bila čitava kolonija tu po plaži, na sve strane, kao nagazne mine. :D

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. I u Kadirgi, a to je par kilometara dalje je fina, čista i hladnjikava voda. Da, zaboravih putovao sam u septembru ove godine.

      Избриши