DAN 4.
Novi dan u Rimu započeo sam obilaskom Palatina, jednog od sedam
rimskih brežuljaka. U njegovom podnožju se sa jedne strane nalazi Koloseum i
Rimski forum, a sa druge Cirkus Maksimus. Ovo rimsko brdo osim antičkih
ruševina ima i dosta stabala pinjole, tj. pinije. To su neki četinari visoki 20
-25 metara, sa relativno malom krošnjom oblika kišobrana. Dopalo mi se ovo
neobično drveće, a da stvar bude zanimljivija sa njihovih krošnji kreštali su
papagaji. Da, bre, papagaji i to neki zeleni poveći. Kažu da u gradu
egzistiraju dve vrste i da se radi o pticama koje su sedamdesetih i osamdesetih
godina prošlog veka pobegle iz kaveza i volijera i prilagodile se životu u
Rimu.
Palatin. |
Veći deo Palatina zauzimaju ostaci ogromne
palate cara Domicijana, koja se može podeliti na Domus Flavija (javni deo
palate) i Domus Avgustana (careva lična rezidencija). Po imperatorovom nalogu
sagradio ju je arhitekta Rabirije posle požara, koji je 80. godine uništio kuće
na ovom brdu. Fenomenalno i moćno izgledaju ostaci ovog kompleksa, a ako bih
nešto baš morao da izdvojim onda je to privatni carev stadion dimenzija 160 x
48 metara.
Domicijanov stadion. |
Tokom vladavine Septimija Severa (193 –
211.) imperijalna palata je proširena i pridodate su joj terme. Septimije je
bio severnoafričkog porekla. On se nakon ubistva Pertinaksa 193. godine
proglasio za cara u Karnuntumu (Austrija) odakle je upravljao provincijom
Gornjom Panonijom. Međutim, pretorijanci (carska garda) koji su ubili
Pertinaksa, organizovali su svojevrsnu aukcijsku prodaju upražnjenog mesta
imperatora, na kojoj je pobedio Didije Julije. Onda su legionari u Siriji
proglasili Pescenija Nigera za cara, dok su njihove kolege u Britaniji izabrali
Klodija Albina. Na kraju od njih četvorice Septimije izlazi kao konačni
pobednik.
Na Palatinu se nalaze i skromni ostaci
Heliogabalovog hrama iliti Elagabalum. U pitanju je zdanje koje je podigao
takođe jedan od careva dinastije Sever. Reč je o Basijanu, odnosno Elagabalu,
jednom od najluđih rimskih imperatora. Car je postao 218. sa svega 14 godina.
Naime, nakon ubistva Septimijevog sina, cara Karakale ( o njemu ću kasnije),
217. godine na vlast je došao Makrin. Međutim, ženski deo familije Sever se
nije sa time mirio. One su skovale zaveru i organizovale Makrinovo ubistvo i
dolazak Basijana na presto. Ubrzo se pokazalo da je vlast prešla u ruke žešćeg
psihopate. On je uveo kult sirijskog boga sunca, kao glavnog u rimskom panteonu
i uzeo njegovo ime Elagabal. Inače, i sam je rođen u Siriji u Emesi, današnjem
Homsu. Ženio se i razvodio više puta, da bi na kraju svoga roba, muškarca,
vozača kočija Hijerokla proglasio svojim mužem, dok je sebi dodelio titulu „kraljica
Hijerokla“. Depilirao se, šminkao i iz zabave prostituisao po bordelima i
tavernama. Kasnije je „oženio“ i poznatog atletičara Zotikusa i to uz javnu
ceremoniju. Nudio je ogromne svote lekarima koji bi mu uklonili muški polni
organ i napravili ženske genitalije. Danas bi ovu budaletinu nazvali, valjda,
transrodnom osobom. Na kraju je svima dojadio te ga je likvidirala
pretorijanska garda i to zajedno sa majkom, a njihova obezglavljena tela bačena
su u Tibar. Ubijen je i njegov ljubavnik Hijerokle, uklonjeni su religiozni
zakoni koje je doneo i za njega je proglašena zabrana sećanja (damnatio memoriae).
Na Palatinu se nalaze i kuće prvog rimskog cara
Avgusta i njegove žene Livije. Od Avgustove kuće su u potpunosti sačuvane samo
podrumske prostorije, ali i to je dovoljno da se donese zaključak da se radilo
o relativno skromnom zdanju. To se poklapa i sa brojnim antičkim izvorima u kojima
se ističe Avgustova skromnost. On je čak naredio rušenje rasipnički raskošnog
letnjikovca svoje unuke Julije.
Nedaleko od Avgustove kuće nalazi se bašta
Orti Farnesiani, odnosno botanički vrt, jedan od najstarijih u Evropi, koji je
osnovao kardinal Alesandro Farneze u 16. veku. Hortikultura baš i ne spada u
sferu moga interesovanja, pa ovome baš i nisam posvetio veliku pažnju, za
razliku od, recimo, malog ali odličnog arheološkog muzeja Palatina.
Treba spomenuti i kriptoportiko, odnosno 128
metara dugački tunel gde je ubijen Kaligula. Kasnije će ovaj tunel iskoristiti
Neron da poveže svoju Zlatnu palatu sa Palatinom. Nekada je ovaj kriptoportiko
bio oslikan, a danas putem neke sajber tehnologije može da se vidi kako je to
izgledalo.
Kriptoportiko. |
Posle Palatina dao sam se u obilazak Rimskog
foruma. Radi se o mestu koje je bilo predviđeno za okupljanje građana, a
napravljeno je na močvarnoj zemlji između Palatina i Kapitolina. Tradicija
povezuje ovaj prostor sa Komicijom, odnosno mestom gde su se susreli Romul,
prvi kralj Rima, koji je držao Palatin i njegov rival, Sabinjanin Tit Tatijus,
koji je držao Kapitolin. Zbog svog položaja, između dva pomenuta brda, lokacija
foruma je izabrana za susrete ova dva naroda. Što se tiče isušivanja močvare,
ono je započeto izgradnjom poznate rimske kanalizacije Kloake Maksime.
Forum Romanum. |
Prvi hram na forumu izgrađen je u čast
Saturna u 5. veku pne (497. ili 469.pne). Sledeći, posvećen Dioskurima podignut
je kod izvora Juturne. Dioskuri su bili braća Kastor i Poluks. Radi se o blizancima,
konjanicima pruzetim iz grčke mitologije (Kastor i Polideuk). Legenda kaže da
je za gradnju ovog svetilišta zaslužan Aulus Postumius Albus, rimski diktator,
koji se zavetovao da će podići hram Dioskurima ako pobedi Tarkvinija Oholog
(poslednjeg rimskog kralja) i njegove latinske saveznike u bici kod Regilskog
jezera. Prema toj legendi, Kastor i Poluks su se pojavili na bojnom polju i
pomogli Rimljanima, a posle bitke viđeni su kako napajaju svoje konje na Juturninom
izvoru. Tako je, kao što je i obećao, na ovom mestu Albus izgradio svetilište.
Ne zna se tačno kada je bila bitka kod Regilskog jezera, a ne zna se ni kada je
izgrađen hram Dioskura (negde u 5. veku). Od ovoga nekada prilično impozantnog
zdanja ostala su sačuvana tri korintska stuba.
Saturnov hram. |
Od hrama Konkordije, nije ostalo ništa.
Bogzna šta nije preteklo ni od Regije. U pitanju je bila palata koju je podigao
drugi rimski kralj Numa Pompilije. Kasnije će pripadati pontifiku maksimusu,
tj. glavnom rimskom svešteniku. Unutrašnjost ove građevine bila je podeljena na
tri prostorije. Jedna od njih je bila posvećena Marsu i u njoj se čuvalo 12
svetih štitova. Zapravo, samo jedan je bio pravi, odnosno samo se za jednog
verovalo da je pripadao ovom bogu. Ostalih 11 su kopije izrađene po naredbi
Nume Pompilija, da bi se zbunili potencijalni lopovi. Tu su se čuvala i koplja
posvećena Marsu, koja su se prema legendi tresla uoči nekih velikih nevolja.
Kažu da su vibrirala u noći 14 marta 44. pne, međutim, tadašnji vrhovni
sveštenik Gaj Julije Cezar nije zbog toga mario, te je otišao u senat i tamo
bio ubijen.
Hram Veste. |
Pored Regije se nalazio kružni hram Veste,
kao i Kuća vestalki. U hramu Veste se, osim raznoraznih važnih senatorskih
dokumenata, čuvao i paladijum, odnosno statua Atine (Minerve), za koju se
verovalo da je zaštitnica grada, a koju je Eneja doneo iz Troje. Ono što danas
ima da se vidi od ovoga svetilišta postoji zahvaljujući Musolinijevoj
rekonstrukciji iz 1930. godine. Što se tiče Kuće vestalki, u pitanju je
prostrana palata sa atrijumom i 50 soba u kojima su živele ove sveštenice –
device.
Kuća vestalki. |
Rostra, velika govornička platforma bila je
ukrašena pramcima (rostrama) brodova zarobljenih u bici kod Ancijuma 338. pne.
Osim za obraćanje narodu ova platforma je ponekada služila da se na njoj izlože
glave pobeđenih političkih protivnika. Tako je konzul Lucije Kornelije Cina
(Marijevac), nakon što je osvojio Rim, ubio svoga kolegu konzula Gneja Oktavija
(pristalica Sule) i njegovu glavu postavio na Rostri. Inače, kasnije će se Sula
i te kako osvetiti. Na Rostri je i Marko Antonije izložio glavu i ruku poznatog
književnika, besednika i državnika Cicerona.
Pominjani Lucije Kornelije Sula je tokom
svoje vlasti izvršio velike radove na forumu. Sula je bio vojskovođa koji je
sredio stanje u državi, proglasio se diktatorom, imao neograničenu vlast, a
onda se iznenada povukao sa svog položaja. Što se tiče foruma, podigao je
njegov nivo za gotovo metar i popločao ga mermerom. To njegovo popločavanje
prekrilo je Lapis Niger (Crni kamen) koji je zajedno sa svetilištem Vulkana
predstavljao jedino što je preostalo od Komicijuma (mesto gde su se susretali
Rimljani i Sabinjani). Šta je Lapis Niger nije najjasnije, a to nije bilo baš jasno
ni Starim Rimljanima. Znali su samo da se radi o veoma značajnom svetom mestu.
Ne zna se ni da li je u pitanju jedan crni kameni blok ili nekakvo popločanje
od crnog mermera. Mislilo se i da on možda obeležava grob Romula ili nekog od rimskih
kraljeva.
Velike promene na forumu izveo je i Cezar.
On je premestio Rostru, započeo kuriju (senat) i podigao Baziliku Juliju
(veliku javnu zgradu). Kurija Julija je odlično sačuvana, zato što je
pretvorena u crkvu st. Adriano al Foro. Inače, ogromna bronzana vrata sa kurije
su u 17. veku skinuta i postavljena na Bazilici sv. Jovana Lateranskog, gde se
i danas nalaze. Kad smo već kod bazilika, treba spomenuti i Baziliku Emiliju,
za koju je Plinije napisao da je jedna od najlepših građevina Rima. Nažalost,
sačuvana je samo njena osnova.
Posle Cezarove smrti Avgust je na mestu
njegovog spaljivanja 25. godine pne. podigao hram Božanskog Julija. Inače,
Cezar je odmah nakon smrti deifikovan. Prvi rimski car Oktavijan Avgust je
mnogo toga učinio za Rim. Ne mislim na njegove državničke, vojne i ekonomske
uspehe, niti na to što je završio sa građanskim ratovima i što je uveo red, već
mislim bukvalno na njegove zasluge za izgradnju Rima. Sam je govorio da je
zatekao grad od dvreta i trošnog materijala, a ostavlja grad od mermera. Na
samom forumu je obnovio Baziliku Emiliju, kao i hramove Saturna, Dioskura i
Konkordije.
Kada je Avgust umro, takođe je deifikovan i
njegov naslednik Tiberije mu je podigao hram (Božanskog Avgusta). Za Tiberija
se vezuju i Gemonijanske stepenice, tj. „Stepenice žalosti“, koje su se pružale
od Kapitolina ka forumu. Na njima su vršena pogubljenja. Osuđenika bi obično
prvo zadavili, a onda bi njegovo telo bacili niz stepenice. Leševi su
ostavljani da se duže vreme raspadaju. Smatra se da je Tiberije uveo ovaj vid
egzekucije, a jedna od poznatih ličnosti koja je na ovakav nečasni način
završila na Gemonijanskim stepenicama bio je njegov prefekt Sejan. Kada se
Tiberije povukao na Kapri, Sejan je de fakto vladao rimskim carstvom. Niz ove
stepenice je skotrljano i telo jednog pravog cara. Reč je o Viteliju, koga su
ubili pretorijanci. Njega sam već spominjao, u pitanju je jedan od tri
Vezpazijanova protivnika.
Titov trijumfalni luk. |
Takođe sam već pisao da je Vespazijan morao
da napusti Judeju da bi se izborio za presto u Rimu, a da je njegov sin Tit
ostao da završi sa Jevrejima. Pošto je Tit uspešno obavio postavljeni zadatak,
na forumu mu je izgrađen trijumfalni luk. Ovaj slavoluk je podigao 82. godine,
malo nakon Titove smrti, njegov brat Domicijan. Posebno su upečatljivi reljefi
na ovom luku. Na njima je prikazan zajednički trijumf Vespazijana i Tita nakon
pobede u Judeji. U jednoj sceni vide se rimski legionari koji nose plen iz
Jerusalima, između ostalog i veliku sedmokraku menoru. Istorijski izvori kažu
da su se na vrhu ovog slavoluka nalazila, sve do 6. veka, trijumfalna kola sa
kipom Tita, koja su vukla 4 slona. Pročitah negde da su ovdašnji Jevreji
odbijali da prođu kroz Titov luk, međutim, kada je osnovan Izrael 1948. godine rimski
Jevreji su se na ovom mestu okupili radi proslave i tom prilikom su unatraške
prolazili ispod luka.
Titov trijumfalni luk. |
Domicijan je na forumu izgradio hram svome
ocu i bratu, koji su, naravno, prethodno deifikovani. Nisu samo deifikovanim
carevima podizana svetilišta na forumu. Antonin Pije je to uradio u čast svoje
supruge Faustine 141. godine. Kada je umro Antonin Pije 161. godine, njegov
naslednik Marko Aurelije je preimenovao ovo svetilište u hram Antonina i
Faustine. Danas je to crkva sv. Lorenca u Mirandi.
Hram Antonina i Faustine. |
Na samom kraju foruma, na obroncima
Kapitolina, tik uz zidine nekadašnjeg Tabularijuma (da kažemo zgrade arhiva)
nalazi se trijumfalni luk Septimija Severa, koji je podignut 203. godine u znak
sećanja na njegovu pobedu nad Parćanima. To je prikazano i na 4 reljefa na ovom
spomeniku i to redom: Neuspešni napad Parćana na rimsku pograničnu tvrđavu
Nisibis, pa osvajanje Seleukije i Vavilona i na kraju zauzimanje Ktesifona. U
srednjem veku je oko trijumfalnog luka Septimija Severa bilo izgrađeno manje
utvrđenje.
Trijumfalni luk Septimija Severa. |
Najmonumentalnija građevina na čitavom
forumu je Maksencijeva bazilika. Ovaj ogromni objekat je započeo Maksencije
308. godine, a završio je 312. godine njegov protivnik, koji mu je i došao
glave, Konstantin Veliki. U pitanju je stvarno gigantsko zdanje u kome je bila
smeštena kolosalna statua Konstantina. Na osnovu sačuvanih delova, procenjuje
se da je ova skulptura bila visoka nekih 12 metara.
Maksencijeva bazilika. |
Sa Maksencijem se može povezati i crkva sv.
Kozme i Damjana. Nju je ovaj imperator izgradio kao hram Romula, u čast svoga
sina Valerija Romula, koji je preminuo 309. godine. U hrišćansku bogomolju je
pretvorena 527. godine i kasnije ukrašena sjajnim mozaicima.
Od spomenika na forumu treba spomenuti još i
Portiko di Consentes (glavnih bogova), kao i Fokin stub. Stub ovog vizantijskog
cara podignut je 608. godine i to je poslednje što je izgrađeno na forumu. Na
kraju još i da pomenem crkvu sv. Marije Antike iz 5. veka, koja je poznata po fenomenalnim
freskama nacrtanim u periodu od 6. do kraja 8. veka (radi se o tipičnom
vizantijskom fresko-slikarstvu).
U ovom delu Rima jedino što nisam video od
njegove antičke ostavštine je Mamertinski zatvor, koji je, iz meni nepoznatog
razloga, bio zatvoren za posetioce.
Nakon razgledanja Palatina i Foruma Romanum
morao sam da se vratim u hotel i da se malo odmorim. Ovaj obilazak nije bio
fizički mnogo naporan, ali, brate, puno je to vizuelnih informacija za kratak
period. Dalje trčanje od jedne do druge znamenitosti bilo bi mehaničko
otaljavanje posla, bez uživanja u spomenicima zbog kojih sam i došao u Rim.
Posle sat, dva odmora u sobi i jedne prave, jake turske kafe bio sam spreman za
dalje upoznavanje sa Rimom. Inače, u Italiji koja je poznata po svojim kafama,
ja sam došao sa skoro kilo naše kafe i plastičnim kuvalom. Svaka njima čast i
za kafe late, i za makijato, i za kapućino, volim ja i to, ali bez turske kafe
ne mogu.
Spomenuh malopre kapućino. Kažu da je ovaj
napitak dobio ime po svojoj boji, koja je podsećala na odore kapućinskih
monaha, a ja sam se posle pauze zaputio pravo ka kapućinskoj crkvi sv. Marija
iz 1626. godine. Ovde sam došao pre svega zbog manastirske kripte ispod ove
bogomolje. Tu je i muzej posvećen ovom monaškom redu, kroz koji sam samo
prozujao, pošto to i nije nešto što me bogzna kako zanima. Glavna fora je kripta
u kojoj su uskladištene kosti oko 3.700 pokojnika, uglavnom monaha ovoga
bratstva. Zapravo, kriptu predstavlja hodnik od približno tridesetak metara sa
šest prostorija, koje su ukrašene kostima kapućinskih kaluđera. Napravljene su
skulpture, lusteri i razne druge dekoracije od ljudskih kostiju. U nekima od
tih prostorija dominiraju pojedini delovi skeleta, pa se zbog toga te sobe
zovu: Kripta karlica, Kripta lobanja, Kripta nožnih i butnih kostiju. Ovo
podzemno svetilište je na ovaj bizaran način ukrašeno između 1732. i 1775.
godine, a misli se da je autor dekoracije bio kapućinski monah Norberto
Baumgartner iz Beča. Mnogima je ova kripta jeziva i morbidna, međutim ja, kao
arheolog koji je iskopao stotine skeleta, ne znam šta da kažem na to. Da je
čudno, uvrnuto, bizarno i blesavo jeste, ali moram da priznam i da mi je bilo
zanimljivo. Nažalost, ali sasvim opravdano, fotografisanje unutar kripte je
zabranjeno.
Usledila je šetnja po delu grada oko Fontane
di Trevi i Španskih stepenica. Ovaj deo Rima je mnogo upicanjeniji od onih
kojima sam se muvao prethodnih dana. Ovde je sve vrvelo od turista. Tu se
nalaze glamurozni hoteli, čuveni butici i sl. Nakon što sam se spustio Španskim
stepenicama, na kojima je sedelo stotine turista sa svih strana naše planete,
uputio sam se ka Fontani di Trevi. Kao što već ranije rekoh, nisam neki
ljubitelj renesanse i moram da kažem da mi nije bilo jasno zašto se ljudi
toliko pale na ovaj spomenik. Gledao sam slike i činilo mi se fontana ko fontana,
čemu tolika euforija. Međutim, kada sam je uživo video, promenio sam mišljenje.
Uopšte je nisam zamišljao tako monumentalnom. Stvarno se radi o i te kakvom
umetničkom delu.
Fontana di Trevi. |
Otidoh i do trga Skenderbeg, ne bi li video
„Citta dell Acqua“, odnosno ostatke neke rimske kuće i cisterne iz Hadrijanovog
vremena, ali lokalitet je bio zatvoren. Mislim da i nisam bogzna šta propustio,
čini mi se da se radi o nekom, da kažem, „privatnom“, podzemnom lokalitetu.
Na kraju otidoh i do trga Kvirinal na kome
je smešten egipatski obelisk, koji se nekada nalazio kod Avgustovog mauzoleja.
To je bilo to za ovaj dan. Usledila je večera u jednom restoranu koja je bila
skromna i ni po čemu vredna pomena i, naravno, preskupa.
Kvirinal. |
Par reči o Fokinom stubu, najmlađem spomeniku na Forumu. Foka je bio podoficir, poluvarvarskog porekla, koga je za vizantijskog cara proglasila pobunjena vojska u Podunavlju. On je zamenio dotadašnjeg vladara Mavrikija i tokom svoje vladavine imao je podršku Rima. Naime, još krajem 6. veka izbio je spor između Carigrada i Rima jer je papa protestvovao što su carigradski patrijarsi sebi nadenuli titulu "vaseljenski patrijarh". Za razliku od Mavrikija koji je Rim glatko otkačio po tom pitanju, Foka je bio znatno popustljiviji. Na kraju je 607. godine u jednom pismu i priznao Crkvu sv Petra za "glavu svih crkava". Fokin stub na Forumu je rezultat tih dobrih međusobnih odnosa rimskih papa i ovog vizantijskog cara.
ОдговориИзбриши