понедељак, 19. новембар 2018.

Rim 2018. (4. deo)


DAN 4.

   Novi dan u Rimu započeo sam obilaskom Palatina, jednog od sedam rimskih brežuljaka. U njegovom podnožju se sa jedne strane nalazi Koloseum i Rimski forum, a sa druge Cirkus Maksimus. Ovo rimsko brdo osim antičkih ruševina ima i dosta stabala pinjole, tj. pinije. To su neki četinari visoki 20 -25 metara, sa relativno malom krošnjom oblika kišobrana. Dopalo mi se ovo neobično drveće, a da stvar bude zanimljivija sa njihovih krošnji kreštali su papagaji. Da, bre, papagaji i to neki zeleni poveći. Kažu da u gradu egzistiraju dve vrste i da se radi o pticama koje su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka pobegle iz kaveza i volijera i prilagodile se životu u Rimu.
Palatin.

   Veći deo Palatina zauzimaju ostaci ogromne palate cara Domicijana, koja se može podeliti na Domus Flavija (javni deo palate) i Domus Avgustana (careva lična rezidencija). Po imperatorovom nalogu sagradio ju je arhitekta Rabirije posle požara, koji je 80. godine uništio kuće na ovom brdu. Fenomenalno i moćno izgledaju ostaci ovog kompleksa, a ako bih nešto baš morao da izdvojim onda je to privatni carev stadion dimenzija 160 x 48 metara.
Domicijanov stadion.

   Tokom vladavine Septimija Severa (193 – 211.) imperijalna palata je proširena i pridodate su joj terme. Septimije je bio severnoafričkog porekla. On se nakon ubistva Pertinaksa 193. godine proglasio za cara u Karnuntumu (Austrija) odakle je upravljao provincijom Gornjom Panonijom. Međutim, pretorijanci (carska garda) koji su ubili Pertinaksa, organizovali su svojevrsnu aukcijsku prodaju upražnjenog mesta imperatora, na kojoj je pobedio Didije Julije. Onda su legionari u Siriji proglasili Pescenija Nigera za cara, dok su njihove kolege u Britaniji izabrali Klodija Albina. Na kraju od njih četvorice Septimije izlazi kao konačni pobednik.
   Na Palatinu se nalaze i skromni ostaci Heliogabalovog hrama iliti Elagabalum. U pitanju je zdanje koje je podigao takođe jedan od careva dinastije Sever. Reč je o Basijanu, odnosno Elagabalu, jednom od najluđih rimskih imperatora. Car je postao 218. sa svega 14 godina. Naime, nakon ubistva Septimijevog sina, cara Karakale ( o njemu ću kasnije), 217. godine na vlast je došao Makrin. Međutim, ženski deo familije Sever se nije sa time mirio. One su skovale zaveru i organizovale Makrinovo ubistvo i dolazak Basijana na presto. Ubrzo se pokazalo da je vlast prešla u ruke žešćeg psihopate. On je uveo kult sirijskog boga sunca, kao glavnog u rimskom panteonu i uzeo njegovo ime Elagabal. Inače, i sam je rođen u Siriji u Emesi, današnjem Homsu. Ženio se i razvodio više puta, da bi na kraju svoga roba, muškarca, vozača kočija Hijerokla proglasio svojim mužem, dok je sebi dodelio titulu „kraljica Hijerokla“. Depilirao se, šminkao i iz zabave prostituisao po bordelima i tavernama. Kasnije je „oženio“ i poznatog atletičara Zotikusa i to uz javnu ceremoniju. Nudio je ogromne svote lekarima koji bi mu uklonili muški polni organ i napravili ženske genitalije. Danas bi ovu budaletinu nazvali, valjda, transrodnom osobom. Na kraju je svima dojadio te ga je likvidirala pretorijanska garda i to zajedno sa majkom, a njihova obezglavljena tela bačena su u Tibar. Ubijen je i njegov ljubavnik Hijerokle, uklonjeni su religiozni zakoni koje je doneo i za njega je  proglašena  zabrana sećanja (damnatio memoriae).
   Na Palatinu se nalaze i kuće prvog rimskog cara Avgusta i njegove žene Livije. Od Avgustove kuće su u potpunosti sačuvane samo podrumske prostorije, ali i to je dovoljno da se donese zaključak da se radilo o relativno skromnom zdanju. To se poklapa i sa brojnim antičkim izvorima u kojima se ističe Avgustova skromnost. On je čak naredio rušenje rasipnički raskošnog letnjikovca svoje unuke Julije.
   Nedaleko od Avgustove kuće nalazi se bašta Orti Farnesiani, odnosno botanički vrt, jedan od najstarijih u Evropi, koji je osnovao kardinal Alesandro Farneze u 16. veku. Hortikultura baš i ne spada u sferu moga interesovanja, pa ovome baš i nisam posvetio veliku pažnju, za razliku od, recimo, malog ali odličnog arheološkog muzeja Palatina.
   Treba spomenuti i kriptoportiko, odnosno 128 metara dugački tunel gde je ubijen Kaligula. Kasnije će ovaj tunel iskoristiti Neron da poveže svoju Zlatnu palatu sa Palatinom. Nekada je ovaj kriptoportiko bio oslikan, a danas putem neke sajber tehnologije može da se vidi kako je to izgledalo.
Kriptoportiko.

   Posle Palatina dao sam se u obilazak Rimskog foruma. Radi se o mestu koje je bilo predviđeno za okupljanje građana, a napravljeno je na močvarnoj zemlji između Palatina i Kapitolina. Tradicija povezuje ovaj prostor sa Komicijom, odnosno mestom gde su se susreli Romul, prvi kralj Rima, koji je držao Palatin i njegov rival, Sabinjanin Tit Tatijus, koji je držao Kapitolin. Zbog svog položaja, između dva pomenuta brda, lokacija foruma je izabrana za susrete ova dva naroda. Što se tiče isušivanja močvare, ono je započeto izgradnjom poznate rimske kanalizacije Kloake Maksime.
Forum Romanum.

   Prvi hram na forumu izgrađen je u čast Saturna u 5. veku pne (497. ili 469.pne). Sledeći, posvećen Dioskurima podignut je kod izvora Juturne. Dioskuri su bili braća Kastor i Poluks. Radi se o blizancima, konjanicima pruzetim iz grčke mitologije (Kastor i Polideuk). Legenda kaže da je za gradnju ovog svetilišta zaslužan Aulus Postumius Albus, rimski diktator, koji se zavetovao da će podići hram Dioskurima ako pobedi Tarkvinija Oholog (poslednjeg rimskog kralja) i njegove latinske saveznike u bici kod Regilskog jezera. Prema toj legendi, Kastor i Poluks su se pojavili na bojnom polju i pomogli Rimljanima, a posle bitke viđeni su kako napajaju svoje konje na Juturninom izvoru. Tako je, kao što je i obećao, na ovom mestu Albus izgradio svetilište. Ne zna se tačno kada je bila bitka kod Regilskog jezera, a ne zna se ni kada je izgrađen hram Dioskura (negde u 5. veku). Od ovoga nekada prilično impozantnog zdanja ostala su sačuvana tri korintska stuba.
Saturnov hram.

   Od hrama Konkordije, nije ostalo ništa. Bogzna šta nije preteklo ni od Regije. U pitanju je bila palata koju je podigao drugi rimski kralj Numa Pompilije. Kasnije će pripadati pontifiku maksimusu, tj. glavnom rimskom svešteniku. Unutrašnjost ove građevine bila je podeljena na tri prostorije. Jedna od njih je bila posvećena Marsu i u njoj se čuvalo 12 svetih štitova. Zapravo, samo jedan je bio pravi, odnosno samo se za jednog verovalo da je pripadao ovom bogu. Ostalih 11 su kopije izrađene po naredbi Nume Pompilija, da bi se zbunili potencijalni lopovi. Tu su se čuvala i koplja posvećena Marsu, koja su se prema legendi tresla uoči nekih velikih nevolja. Kažu da su vibrirala u noći 14 marta 44. pne, međutim, tadašnji vrhovni sveštenik Gaj Julije Cezar nije zbog toga mario, te je otišao u senat i tamo bio ubijen.
Hram Veste.

   Pored Regije se nalazio kružni hram Veste, kao i Kuća vestalki. U hramu Veste se, osim raznoraznih važnih senatorskih dokumenata, čuvao i paladijum, odnosno statua Atine (Minerve), za koju se verovalo da je zaštitnica grada, a koju je Eneja doneo iz Troje. Ono što danas ima da se vidi od ovoga svetilišta postoji zahvaljujući Musolinijevoj rekonstrukciji iz 1930. godine. Što se tiče Kuće vestalki, u pitanju je prostrana palata sa atrijumom i 50 soba u kojima su živele ove sveštenice – device.
Kuća vestalki.

   Rostra, velika govornička platforma bila je ukrašena pramcima (rostrama) brodova zarobljenih u bici kod Ancijuma 338. pne. Osim za obraćanje narodu ova platforma je ponekada služila da se na njoj izlože glave pobeđenih političkih protivnika. Tako je konzul Lucije Kornelije Cina (Marijevac), nakon što je osvojio Rim, ubio svoga kolegu konzula Gneja Oktavija (pristalica Sule) i njegovu glavu postavio na Rostri. Inače, kasnije će se Sula i te kako osvetiti. Na Rostri je i Marko Antonije izložio glavu i ruku poznatog književnika, besednika i državnika Cicerona.
   Pominjani Lucije Kornelije Sula je tokom svoje vlasti izvršio velike radove na forumu. Sula je bio vojskovođa koji je sredio stanje u državi, proglasio se diktatorom, imao neograničenu vlast, a onda se iznenada povukao sa svog položaja. Što se tiče foruma, podigao je njegov nivo za gotovo metar i popločao ga mermerom. To njegovo popločavanje prekrilo je Lapis Niger (Crni kamen) koji je zajedno sa svetilištem Vulkana predstavljao jedino što je preostalo od Komicijuma (mesto gde su se susretali Rimljani i Sabinjani). Šta je Lapis Niger nije najjasnije, a to nije bilo baš jasno ni Starim Rimljanima. Znali su samo da se radi o veoma značajnom svetom mestu. Ne zna se ni da li je u pitanju jedan crni kameni blok ili nekakvo popločanje od crnog mermera. Mislilo se i da on možda obeležava grob Romula ili nekog od rimskih kraljeva.
   Velike promene na forumu izveo je i Cezar. On je premestio Rostru, započeo kuriju (senat) i podigao Baziliku Juliju (veliku javnu zgradu). Kurija Julija je odlično sačuvana, zato što je pretvorena u crkvu st. Adriano al Foro. Inače, ogromna bronzana vrata sa kurije su u 17. veku skinuta i postavljena na Bazilici sv. Jovana Lateranskog, gde se i danas nalaze. Kad smo već kod bazilika, treba spomenuti i Baziliku Emiliju, za koju je Plinije napisao da je jedna od najlepših građevina Rima. Nažalost, sačuvana je samo njena osnova.
   Posle Cezarove smrti Avgust je na mestu njegovog spaljivanja 25. godine pne. podigao hram Božanskog Julija. Inače, Cezar je odmah nakon smrti deifikovan. Prvi rimski car Oktavijan Avgust je mnogo toga učinio za Rim. Ne mislim na njegove državničke, vojne i ekonomske uspehe, niti na to što je završio sa građanskim ratovima i što je uveo red, već mislim bukvalno na njegove zasluge za izgradnju Rima. Sam je govorio da je zatekao grad od dvreta i trošnog materijala, a ostavlja grad od mermera. Na samom forumu je obnovio Baziliku Emiliju, kao i hramove Saturna, Dioskura i Konkordije.
   Kada je Avgust umro, takođe je deifikovan i njegov naslednik Tiberije mu je podigao hram (Božanskog Avgusta). Za Tiberija se vezuju i Gemonijanske stepenice, tj. „Stepenice žalosti“, koje su se pružale od Kapitolina ka forumu. Na njima su vršena pogubljenja. Osuđenika bi obično prvo zadavili, a onda bi njegovo telo bacili niz stepenice. Leševi su ostavljani da se duže vreme raspadaju. Smatra se da je Tiberije uveo ovaj vid egzekucije, a jedna od poznatih ličnosti koja je na ovakav nečasni način završila na Gemonijanskim stepenicama bio je njegov prefekt Sejan. Kada se Tiberije povukao na Kapri, Sejan je de fakto vladao rimskim carstvom. Niz ove stepenice je skotrljano i telo jednog pravog cara. Reč je o Viteliju, koga su ubili pretorijanci. Njega sam već spominjao, u pitanju je jedan od tri Vezpazijanova protivnika.
Titov trijumfalni luk.

   Takođe sam već pisao da je Vespazijan morao da napusti Judeju da bi se izborio za presto u Rimu, a da je njegov sin Tit ostao da završi sa Jevrejima. Pošto je Tit uspešno obavio postavljeni zadatak, na forumu mu je izgrađen trijumfalni luk. Ovaj slavoluk je podigao 82. godine, malo nakon Titove smrti, njegov brat Domicijan. Posebno su upečatljivi reljefi na ovom luku. Na njima je prikazan zajednički trijumf Vespazijana i Tita nakon pobede u Judeji. U jednoj sceni vide se rimski legionari koji nose plen iz Jerusalima, između ostalog i veliku sedmokraku menoru. Istorijski izvori kažu da su se na vrhu ovog slavoluka nalazila, sve do 6. veka, trijumfalna kola sa kipom Tita, koja su vukla 4 slona. Pročitah negde da su ovdašnji Jevreji odbijali da prođu kroz Titov luk, međutim, kada je osnovan Izrael 1948. godine rimski Jevreji su se na ovom mestu okupili radi proslave i tom prilikom su unatraške prolazili ispod luka.
Titov trijumfalni luk.

   Domicijan je na forumu izgradio hram svome ocu i bratu, koji su, naravno, prethodno deifikovani. Nisu samo deifikovanim carevima podizana svetilišta na forumu. Antonin Pije je to uradio u čast svoje supruge Faustine 141. godine. Kada je umro Antonin Pije 161. godine, njegov naslednik Marko Aurelije je preimenovao ovo svetilište u hram Antonina i Faustine. Danas je to crkva sv. Lorenca u Mirandi.
Hram Antonina i Faustine.

   Na samom kraju foruma, na obroncima Kapitolina, tik uz zidine nekadašnjeg Tabularijuma (da kažemo zgrade arhiva) nalazi se trijumfalni luk Septimija Severa, koji je podignut 203. godine u znak sećanja na njegovu pobedu nad Parćanima. To je prikazano i na 4 reljefa na ovom spomeniku i to redom: Neuspešni napad Parćana na rimsku pograničnu tvrđavu Nisibis, pa osvajanje Seleukije i Vavilona i na kraju zauzimanje Ktesifona. U srednjem veku je oko trijumfalnog luka Septimija Severa bilo izgrađeno manje utvrđenje.
Trijumfalni luk Septimija Severa.

   Najmonumentalnija građevina na čitavom forumu je Maksencijeva bazilika. Ovaj ogromni objekat je započeo Maksencije 308. godine, a završio je 312. godine njegov protivnik, koji mu je i došao glave, Konstantin Veliki. U pitanju je stvarno gigantsko zdanje u kome je bila smeštena kolosalna statua Konstantina. Na osnovu sačuvanih delova, procenjuje se da je ova skulptura bila visoka nekih 12 metara.
Maksencijeva bazilika.

   Sa Maksencijem se može povezati i crkva sv. Kozme i Damjana. Nju je ovaj imperator izgradio kao hram Romula, u čast svoga sina Valerija Romula, koji je preminuo 309. godine. U hrišćansku bogomolju je pretvorena 527. godine i kasnije ukrašena sjajnim mozaicima.
   Od spomenika na forumu treba spomenuti još i Portiko di Consentes (glavnih bogova), kao i Fokin stub. Stub ovog vizantijskog cara podignut je 608. godine i to je poslednje što je izgrađeno na forumu. Na kraju još i da pomenem crkvu sv. Marije Antike iz 5. veka, koja je poznata po fenomenalnim freskama nacrtanim u periodu od 6. do kraja 8. veka (radi se o tipičnom vizantijskom fresko-slikarstvu).
   U ovom delu Rima jedino što nisam video od njegove antičke ostavštine je Mamertinski zatvor, koji je, iz meni nepoznatog razloga, bio zatvoren za posetioce.
   Nakon razgledanja Palatina i Foruma Romanum morao sam da se vratim u hotel i da se malo odmorim. Ovaj obilazak nije bio fizički mnogo naporan, ali, brate, puno je to vizuelnih informacija za kratak period. Dalje trčanje od jedne do druge znamenitosti bilo bi mehaničko otaljavanje posla, bez uživanja u spomenicima zbog kojih sam i došao u Rim. Posle sat, dva odmora u sobi i jedne prave, jake turske kafe bio sam spreman za dalje upoznavanje sa Rimom. Inače, u Italiji koja je poznata po svojim kafama, ja sam došao sa skoro kilo naše kafe i plastičnim kuvalom. Svaka njima čast i za kafe late, i za makijato, i za kapućino, volim ja i to, ali bez turske kafe ne mogu.
   Spomenuh malopre kapućino. Kažu da je ovaj napitak dobio ime po svojoj boji, koja je podsećala na odore kapućinskih monaha, a ja sam se posle pauze zaputio pravo ka kapućinskoj crkvi sv. Marija iz 1626. godine. Ovde sam došao pre svega zbog manastirske kripte ispod ove bogomolje. Tu je i muzej posvećen ovom monaškom redu, kroz koji sam samo prozujao, pošto to i nije nešto što me bogzna kako zanima. Glavna fora je kripta u kojoj su uskladištene kosti oko 3.700 pokojnika, uglavnom monaha ovoga bratstva. Zapravo, kriptu predstavlja hodnik od približno tridesetak metara sa šest prostorija, koje su ukrašene kostima kapućinskih kaluđera. Napravljene su skulpture, lusteri i razne druge dekoracije od ljudskih kostiju. U nekima od tih prostorija dominiraju pojedini delovi skeleta, pa se zbog toga te sobe zovu: Kripta karlica, Kripta lobanja, Kripta nožnih i butnih kostiju. Ovo podzemno svetilište je na ovaj bizaran način ukrašeno između 1732. i 1775. godine, a misli se da je autor dekoracije bio kapućinski monah Norberto Baumgartner iz Beča. Mnogima je ova kripta jeziva i morbidna, međutim ja, kao arheolog koji je iskopao stotine skeleta, ne znam šta da kažem na to. Da je čudno, uvrnuto, bizarno i blesavo jeste, ali moram da priznam i da mi je bilo zanimljivo. Nažalost, ali sasvim opravdano, fotografisanje unutar kripte je zabranjeno.
   Usledila je šetnja po delu grada oko Fontane di Trevi i Španskih stepenica. Ovaj deo Rima je mnogo upicanjeniji od onih kojima sam se muvao prethodnih dana. Ovde je sve vrvelo od turista. Tu se nalaze glamurozni hoteli, čuveni butici i sl. Nakon što sam se spustio Španskim stepenicama, na kojima je sedelo stotine turista sa svih strana naše planete, uputio sam se ka Fontani di Trevi. Kao što već ranije rekoh, nisam neki ljubitelj renesanse i moram da kažem da mi nije bilo jasno zašto se ljudi toliko pale na ovaj spomenik. Gledao sam slike i činilo mi se fontana ko fontana, čemu tolika euforija. Međutim, kada sam je uživo video, promenio sam mišljenje. Uopšte je nisam zamišljao tako monumentalnom. Stvarno se radi o i te kakvom umetničkom delu.
Fontana di Trevi.

   Otidoh i do trga Skenderbeg, ne bi li video „Citta dell Acqua“, odnosno ostatke neke rimske kuće i cisterne iz Hadrijanovog vremena, ali lokalitet je bio zatvoren. Mislim da i nisam bogzna šta propustio, čini mi se da se radi o nekom, da kažem, „privatnom“, podzemnom lokalitetu.
   Na kraju otidoh i do trga Kvirinal na kome je smešten egipatski obelisk, koji se nekada nalazio kod Avgustovog mauzoleja. To je bilo to za ovaj dan. Usledila je večera u jednom restoranu koja je bila skromna i ni po čemu vredna pomena i, naravno, preskupa.
Kvirinal.


1 коментар:

  1. Par reči o Fokinom stubu, najmlađem spomeniku na Forumu. Foka je bio podoficir, poluvarvarskog porekla, koga je za vizantijskog cara proglasila pobunjena vojska u Podunavlju. On je zamenio dotadašnjeg vladara Mavrikija i tokom svoje vladavine imao je podršku Rima. Naime, još krajem 6. veka izbio je spor između Carigrada i Rima jer je papa protestvovao što su carigradski patrijarsi sebi nadenuli titulu "vaseljenski patrijarh". Za razliku od Mavrikija koji je Rim glatko otkačio po tom pitanju, Foka je bio znatno popustljiviji. Na kraju je 607. godine u jednom pismu i priznao Crkvu sv Petra za "glavu svih crkava". Fokin stub na Forumu je rezultat tih dobrih međusobnih odnosa rimskih papa i ovog vizantijskog cara.

    ОдговориИзбриши