уторак, 11. новембар 2014.

Izrael 2014. (14. deo)



HAIFA


   Od Jerusalima do Haife prevezli smo se autobusom. U pitanju je grad koji me uopšte nije interesovao, a uvrstio sam ga u naš itinerar samo zato što je najbliži arheološkom lokalitetu Cezareji. Verovatno baš zbog toga što me Haifa ne zanima, nisam se mnogo bavio ni praktičnim stvarima, kao što je, recimo, kako od autobuske stanice doći do centra grada. Po izlasku iz autobusa bacio sam pogled na mapu grada i došao do zaključka da je najlakše nekim gradskim busem odvesti se do železničke stanice, koja je relativno blizu našeg hotela. Međutim, Haifa ima nekoliko železničkih stanica i, naravno, mi smo izašli na pogrešnoj. Krenuli smo od te stanice pešice ne shvatajući da smo se zajebali. Kada smo to skapirali, već je bilo kasno, pa smo nastavili da šipčimo dalje, sa sve rančevima na leđima. Inače, Haifa leži na obroncima planine Karmel, tako da smo uglavnom sve vreme išli uzbrdo. Uz sve to, sunce je pržilo kao ludo, a zglob me je otkidao. Nekako smo se, ipak, dovukli do tog hotela.
   Glavna atrakcija Haife su Bahajski vrtovi. Reč je o lepo uređenom parku, sa fontanama, koji sa svojih 19 terasa leži na padini planine Karmel. Na jednom od tih platoa nalazi se svetilište sa kupolom, u kojoj je smešten grob Baba, osnivača bahajske religije. Pravo ime ovog Persijanca iz Širaza bilo je Sejid Ali Muhamed. On je propovedao da će se pojaviti ličnost kroz koju će se bog ispoljiti i zbog toga je sebi dodelio titulu Bab (vrata, kapija). To se nije dopalo persijskim vlastima, pa su njega i njegove sledbenike nemilosrdno progonili. Na kraju je 1850. godine pogubljen u Tabrizu. Godine 1863. njegov nastavljač Sejid Husein Ali Nuri, poznat kao Behaalah, proglasio se za “Onoga kroz koga će se bog ispoljiti”. I njega su mrcvarili i proterivali, prvo u Jedrene, a potom u Akru, gde će u nekoj vrsti kućnog pritvora i završiti svoj život.
Bahajski vrtovi.

   Po bahaizmu se tokom istorije pojavljivalo mnogo proroka, kao što su Avram, Mojsije, Buda, Krišna, Zaratustra, Hrist i Muhamed, ali je iznad svih njih jedan bog. Glavni cilj bahaizma je ostvarenje jedinstva svih religija i čitavog čovečanstva. Ovo verovanje se sa Bliskog istoka raširilo na Evropu, Ameriku i ceo svet. Procenjuje se da širom planete danas ima oko 5 miliona sledbenika bahaizma, a glavni centar im je Haifa.
   Šta reći o Bahajskim vrtovima? Lepo to izgleda, nema šta! Uvršteni su i na Uneskovu listu svetske kulturne baštine, što je još jedan dokaz da vrede. Dzaba kad mene takve stvari ne zanimaju. Ne spadam u onu vrstu turista koji redom obilaze sve znamenitosti nekog grada, bez obzira da li ih stvarno interesuju. Ako me nešto ne zanima, može da bude kakva hoćeš atrakcija, ladno ću to preskočiti. Postoji i druga grupa putnika, uglavnom mladih nadobudnih, koji na svojim putovanjima namerno ne posećuju poznate turističke lokacije, već traže neka alternativna mesta. Kakvi su tek to foliranti! Pa, ako te nešto stvarno zanima, kakve veze ima da li će tu biti gomila turista, ili neće biti žive duše? Kao što rekoh, Bahajski vrtovi ne spadaju u sferu mojih interesovanja, pa ih nisam posetio. Tačnije, bio sam samo do njihove prve terase, a dalje se može jedino u okviru grupne posete, koja se organizuje jednom dnevno. 
Bahajski vrtovi.

   Odmah ispod ovih vrtova prostire se tzv. Nemačka kolonija. Radi se o običnim, belim, kamenim kućama, ali  sa crepom, što nije tako često u ovim bliskoistočnim predelima. Pojedine kuće imaju na dovratnicima napisane kojekakve biblijske citate. Ovu koloniju su 1869. godine osnovali nemački protestanti, Templari (nema veze sa vitezovima Templarima). Oni su imali ukupno 7 ovakvih naseobina po Palestini. Kada je počeo II svetski rat, Britanci su ih sve deportovali. Da su za to imali razlog, govori činjenica da su se ovi Templari tokom I svetskog rata, zajedno sa Turcima, borili protiv Engleza. Nekoliko godina pred II svetski rat 34% ovih protestantskih fanatika  bili su članovi nacističke stranke, a 1937. godine, na krunidbeni dan, su sve templarske kolonije po Palestini istakle zastave sa kukastim krstovima. Nekoliko zadnjih godina počelo se sa obnovom ovih kuća u Haifi, a tu akciju zdušno pomaže Nemačka država i njen novi firer Angela Merkel.
Nemačka kolonija.

   Promuvali smo se i Vadi Nisnasom, odnosno najstarijom četrvti u gradu. Ručali smo u nekom fast – fudu šavurmu, i ona nas je koštala kao čitav obrok u kafani u arapskom delu Jerusalima. Skup je Izrael i to poprilično, pogotovo jevrejski delovi, dok su kod Arapa cene znatno povoljnije. Drugar i ja smo se zajebavali na tu temu, te smo smislili savet, u duhu Bera Grilsa, putnicima za preživljavanje u ovoj zemlji. Preporuka je da treba otići do nekog uzvišenja i osmotriti gde ima najviše minareta, a onda pravac tamo i tu će te naći restorane sa normalnijim cenama. Tokom našeg boravka u Jerusalimu na večeru smo svaki dan išli u  restoran u kome smo problejali prvu noć kada smo sleteli u Izrael. Porcije su bile pristojne, a uz svaku narudzbu dobijali smo i po pet, šest salata i humus. Sve što smo jeli, kebabi, šavurme i razna druga jela bila su baš ukusna, a cene sasvim korektne. Ma, bogovski smo se tu hranili. I osoblje tog restorana je bilo sasvim ok, tako da nam nije padalo na pamet da tražimo neko drugo kafanče. Jedina mana bila je ta što tu nije bilo piva. Jebiga muslimanski lokal!
Haifa.

   Zato smo ovde svratili u jedan supermarket da kupimo koje pivce za večernje cirkanje na terasi. Zapanjio sam se kada sam ušao u tu prodavnicu. Jebote, ko na sred Crvenog trga! Natpisi na ruskom, ruski proizvodi po rafovima, dimljena riba, votka, kavijar. Mnogo sovjetskih Jevreja se nakon raspada SSSR-a doselilo u Izrael, te zbog njih eto i ovakvih radnji. Snabdeveni osveženjem, otišli smo u hotel. Pivo je prijalo, ali nije mnogo pomoglo da se prebrodi vrućina, koja je i tokom noći bila velika. I u drugim mestima u kojima smo kasnije boravili noći su bile i te kako sparne. Jedino je u Jerusalimu tokom večeri klima bila idealna. Koliko god da je tokom dana pržilo sunce, noći su bile čak malo prohladne, taman kako treba.
   

2 коментара:

  1. Ako ništa, ovdje vrijedi doći zbog Bahajskih vrtova. Ako budem išao u Izrael, obavezno ih moram uklopiti.

    ОдговориИзбриши
  2. Zbog tih vrtova verovatno i dolazi najveći broj turista. Barem je jednostavno doći do Haife, pošto ta pruga duž obale (od iznad Akre, pa preko Haife i Tel Aviva još na dole) funkcioniše sjajno

    ОдговориИзбриши