недеља, 30. октобар 2022.

Tragovima Velike Moravske 2022. (3. deo)

 

KOPČANI & MIKULČICE

 

   Nakon Devina uputili smo se ka selu Kopčani. Ono se nalazi nedaleko od reke Morave, koja na tom delu razdvaja Slovačku i Češku. Tu smo došli zbog kapele posvećene sv. Margariti. Pomenuta kapela se nalazi van sela i da bismo do nje došli morali smo da se parkiramo oko kilometar od ove bogomolje, a onda pešaka preko njiva. Kapela sv. Margarite je jedina sačuvana velikomoravska građevina. Radi se o maloj jednobrodnoj crkvi sa pravougaonom apsidom. Zbog kasnijih prepravki dugo se mislilo da je u pitanju poznije zdanje. Do tog zaključka se došlo, pre svega, zbog gotskih prozora i ulaza. Međutim poslednja istraživanja su ustanovila da je iz 9. veka. I tako je to sada jedina sačuvana velikomoravska crkva.

Kapela sv. Margarite, Kopčani.



   Crkva u Kopčanima, kako sam već spomenuo, nalazi se nedaleko od Morave, tik uz granicu sa Češkom, i ona je, zapravo, deo velikog i poznatog lokaliteta Mikulčice, od koga je udaljena 1,6 km. Odmah nakon razgledanja kapele sv. Margarite otišli smo u Mikulčice. Ovaj lokalitet je bez svake sumnje najveće, najpoznatije i najbolje istraženo velikomoravsko arheološko nalazište. U pitanju je ozbiljan grad koji se prostirao na nekoliko moravskih ostrva. Naselje je bilo utvrđeno moćnim zemljanim bedemom sa drvenom palisadom i šančevima ispunjenim vodom. Nakon što je reka Morava kanalisana lokalitet se našao na suvom. Negde od sredine prošlog veka krenulo se u sistematska istraživanja ovog drevnog slovenskog grada. Arheološke kampanje su se ređale godinu za godinom i do sada je istražen dobar deo lokaliteta. Ne verujem da je ijedno drugo arheološko nalazište u bivšoj Čehoslaovačkoj doživelo tako velika iskopavanja.

Mikulčice.


   Osim brojnih drvenih kuća, odbrambenih bedema, mostova, stotine i stotine grobova otkriveno je i desetak crkava. U stvari, od pomenutih svetinja sačuvani su samo njihovi kameni temelji. Osnove tih crkava su različite, od malih jednobrodnih sa kvadratnom ili polukružnom apsidom, pa do velike bazilike na najvišoj tački ostrva, koja je najverovatnije služila kao episkopska katedrala. Zanimljive su i tri rotonde, od kojih je jedna imala dve spoljne apside, a jedna četiri unutrašnje. Osim crkava, kamene temelje je imala i tzv. palata, tj. pravougaona građevina dimenzija 26 x 11 m.

Mikulčice.


   Iznad jedne od crkava (br. 2) podignut je veliki moderni čelični objekat u kome je smešten mali muzej sa najreprezentativnijim artefaktima iskopanim u Mikulčicama. Tu sam pazario i par knjiga o ovom lokalitetu i listajući ih zapanjio sam se fotografijama sa tih starih iskopavanja. Da budem precizniji, iznenadio sam se kako je dobro bila sačuvana drvena arhitektura na ovom nalazištu. Potpuno celi stubovi kuća, mostova, ograde od pletera itd. Osim toga na tim crno belim fotkama vide se i kompletni čamci monoksili (izdubljeni iz komada debla), ribarske vrške, drvena vedra i kutlače i sl. Mislio sam da drveni predmeti ne mogu da opstanu u ovom delu Evrope, ali prevario sam se. Moravski mulj je odlično konzervirao ove artefakte.

   Lokalitet se nalazi u prijatnom prirodnom okruženju. Oko njega su šume i moravski rukavci. Ambijent kakav se i očekuje od nekadašnjeg naselja drevnih Slovena. Šta da kažem za Mikulčice? Ne znam ni sam! Nama trojici je bio zanimljiv i uživali smo bazajući po njemu, ali mi nismo merodavni. Kao što već rekoh, arheolozi smo i svaki od nas se interesovao za Stare Slovene i naravno da nam je ovo bilo interesantno. Da budem iskren, zbog ovog smo najviše i zapucali u Češku. Dobro, priznajem i zbog češkog piva. Kako bilo da bilo, realno u Mikulčicama nema bogzna šta da se vidi, osim za one koji se pale na arheologiju i Slovene. Za to su krivi i ljudi koji se staraju o ovom lokalitetu. Mogle bi tu da se naprave replike nekih kuća, mostova, bedema i da tako bude zanimljivije i običnim posetiocima.

Mikulčice.


   Zaboravih da spomenem da smo se tokom ovog dana na kratko zaustavili i u mestu Holič, da bacimo pogled na Holički zamak i da se osvežimo kojim pivom. Na mestu Holičkog zamka nalazilo se drveno utvrđenje, pošto je tu bila granica između Moravske i Ugarske. Nakon mongolske invazije 1241. godine Arpadovići su krenuli sa izgradnjom kamene tvrđave, koja je vekovima prepravljana, tako da danas ima barokni izgled. Iako važi za spomenik kulture u izuzetno je lošem stanju.

Holički zamak.


   U Holič smo zastali i zbog ovdašnjih megalita. U pitanju su praistorijski kameni blokovi postavljeni u dvorištu tzv. Zanatskog doma. Oni su bili deo kultnog kompleksa koji se nalazio na jednom brdu prečnika 60 m. Ovo brdo je bilo okruženo sa dva šanca. Spoljni rov je bio 7 m širok i 5 m dubok, a prečnik unitrašnjeg je iznosio 23 m. U sredini se nalazio centralni, najveći megalit, visok 6,8 m (4,5 m nad zemljom), koji je bio okružen sa 21 manjih. Nešto na foru Stonhendza. Neki od ovih kamenova bili su ukrašeni zanimljivim urezima, koji su, nažalost, danas slabo vidljivi.

Holički megaliti.


Нема коментара:

Постави коментар