среда, 19. март 2025.

Šri Lanka (8. deo)

 

NEGOMBO

 

   Posle četiri dana provedena u Hikaduvi seli smo u voz i odvezli se u Kolombo. Na železničkoj stanici smo odmah uzeli taksi koji nas je odvezao do grada Negombo. On je udaljen nekih četrdesetak kilometara na sever od šrilankanske prestonice. Usput smo prošli pored velike Negombo lagune, poznate po dzinovskim krabama, mangrovi i raznoraznim pticama. Na dalekovodima uz put stajalo je na stotine pelikana.

   Negombo je grad od skoro 150.000 ljudi i nije baš neki izbor za letovanje, ali se nalazi na dobrom mestu, svega petnaestak kilometara od aerodroma, tako da je idealan da se u njemu provede poslednji dan  pred povratak kući. Mi smo odlučili da u njemu budemo dan i po, što je sasvim dovoljno da se lepo upozna. Sam grad je bezveze, prljav, nikakav, mada može da se vidi i po koja lepa i zanimljiva kuća iz kolonijalnog doba.

Negombo.




   Negombo su u 16. veku zauzeli Portugalci. Za vreme njihove vladavine lokalno Karava stanovništvo, poznato po ribolovu, masovno je prihvatilo katoličanstvo, pa je tako i danas skoro 70% žitelja Negomba hrišćanske veroispovesti. Drugi po brojnosti su muslimani. Arapski trgovci i pomorci su vekovima Negombo lagunu koristili kao bazu za svoje brodove. Da je u pitanju većinski katolički grad ne ukazuju samo brojne crkve, od kojih je glavna posvećena sv. Mariji, već i bezbroj kapela, tj. bolje reći staklenih vitrina u kojima su smešteni plastični kipovi isusa Hrista, Bogorodice i raznih svetaca.

Katedrala sv. Marije.



   Portugalcima su 1646. godine Holanđani preoteli Negombo. Njihovo nasleđe je tvrđava, koju su Britanci pretvorili u zatvor i koja i dan danas služi toj svrsi. Holanđani su napravili sistem kanala koji je omogućavao plovidbu od Kolomba do 120 km udaljene Putalame na severu. Taj kanal je prolazio kroz Negombo. Imaju i Britanci svoj kanal (Hamiltonov) u ovom gradu, mada ga narod zove Holandski kanal. On je verovatno najživopisniji simbol Negomba. Dugačak je 14,5 km i služio je za izvlačenje slane vode iz Muthurajavela močvare.

Tvrđava u Negombu.

Hamiltonov kanal.


   Boravak u Negombu iskoristili smo da se još par puta okupamo u Indijskom okeanu. Plaža je velika, a voda znatno mutnija nego dole na jugu. Dok sam plivao nekoliko puta sam osetio da me dodiruje neko živo biće. Ispostavilo se da su u pitanju neke ogromne, ali bezazlene meduze.

Plaža u Negombu.


   Ono što me je najviše oduševilo u Negombu je njegova riblja pijaca. Inače, ovaj grad je glavni centar ribarske industrije na celom ostrvu. Riblja pijaca se nalazi na ulasku u lagunu i do nje smo se rano ujutro dovezli tuk-tukovima. Pre nego što sam kročio u samu pijacu, prvo sam dobrih petnaestak minuta upijao prizore stotine šarenih brodova i čamaca punih užurbanih ribara. Po obali se čistila riba, istovarale gomile leda, raspredale mreže, popravljali čamci. Gužva, krkljanac, galama, naravno, i štroka, a podrazumeva se i ne tako prijatni mirisi.






   A, na pijaci, na podu ogromne raže, na stotine tuna, velike rasporene ajkule. Morski psi su se istovarali sa brodova i slagali na gomile. Reč je o baš velikim primercima, da bi jednu, i to sa izvađenom utrobom, izneli sa broda korišćen je čekrk i još pet, šest ljudi. Ovi moćni morski predatori, tako rasporeni na betonu, naslagani kao drva, delovali su baš tužno. Kada sam pokazao fotke sa ovim prizorima drugaru, izjavio je da mu više nije žao kad ajkula napadne čoveka, nakon što je video u kolikom broju ih ljudi tamane. Kada bi istovarili ajkule sa nekog broda krenula bi bučna aukcija, posle koje bi se prešlo na istovar druge lađe.

Riblja pijaca u Negombu.





   Dobar deo tih ajkula, tuna, raža se tu na licu mesta kasapi mačetama. Tako isečeni komadi ovih velikih morskih stvorenja prodaju se zajedno sa manjim ribama na tezgama udaljenim par desetina metara.




   Dugo sam se muvao po ribljoj pijaci tako da su moji prijatelji već otišli, ali ubrzo smo se našli na još jednom zanimljivom mestu. Radi se o plaži na kojoj se suši riba. Tu su stotine metara naređanih riba izložene zracima sunca. One su bile poređane na nekakvim grubim ponjavama, pretpostavljam napravljenih od palmi. Sav posao oko sušenja riba uglavnom su obavljale žene. Super je bilo i to videti.





   Popodne smo iskoristili za još jedno kupanje u okeanu, mali šoping i poslednje uživanje u šrilankanskoj gastronomiji. Uveče smo otišli do aerodroma, a onda je usledio dugi i naporni povratak u Beograd. Sve u svemu, bilo je dobro. Zadovoljan sam putovanjem u Šri Lanku.

Нема коментара:

Постави коментар