недеља, 3. септембар 2023.

Kolima do ruskog Arktika 2023. (3. deo)

 

RIGA I JURMALA

 

   Iz Kaunasa smo se uputili ka Letoniji, do tristotinak kilometara udaljene Rige. Riga je prestonica Letonije iliti Latvije i ima oko 600.000 stanovnika. Leži na ušću reke Daugave u Baltičko more. Pomenuta reka je najzaslužnija za razvoj Rige jer se ona nalazila na početku tzv. vikinške trgovačke rečne rute Dvina – Dnjepar, koja je vodila sve do Crnog mora i Vizantije. Kasnije će postati i važan grad Hanzeatske lige. Zatim su se oko Rige otimali Tevtonci, tačnije Livonski red, Poljsko – litvanska unija, Šveđani, Rusi. Tokom II svetskog rata zauzimaju je Nemci. Ne znam, u stvari, može li se to nazvati zauzimanjem, s obzirom da su nacisti dočekani kao oslobodioci. Pred kraj 1941. godine, za svega par dana, letonski fašisti su zajedno sa Nemcima istrebili gotovo kompletno jevrejsko stanovništvo Rige, oko 25.000 ljudi.

Kaunas - Riga - Jurmala.


   Po dolasku u letonsku prestonicu parkirali smo auto u nekom tržnom centru i krenuli u obilazak grada. Srednjovekovnih kuća je relativno malo opstalo, ali zato je onih nešto mlađih baš dosta sačuvano. Preživeo je i deo bedema, kao i nekoliko kula. Od tih starih građevina izdvaja se tzv. Kuća crnih glava” na Starogradskom trgu. To je izuzetno kitnjasta zgrada od crvene cigle, koju su u 14. veku podigli neoženjeni trgovci, uglavnom Nemci. U stvari, originalno zdanje je srušeno u II svetskom ratu i ovo je rekonstruisana verzija. Ispred nje se nalazi spomenik Rolandu.

Riga.


Riga, Kuća crnih glava.




   Za razliku od Kuće crnih glava” u potpunosti su sačuvane tzv. Kuće tri brata”, koje važe za najstarije objekte u Rigi. Radi se o tri relativno skromne, ali izuzetno ljupke kuće, koje se naslanjaju jedna na drugu. Treba spomenuti i zgradu Velikog ceha, nekadašnje trgovačko sedište Rige, kao i mnoštvo crkava, od kojih su neke i te kako zanimljive. Zbog svih ovih građevina Riga je uvrštena na Uneskovu listu svetske kulturne baštine. Zapravo, ne samo zbog njih, veći zbog svoje secesije. Secesija iliti Art nuvo je pravac sa kraja 19. i početka 20. veka. Nijedan grad na svetu nema toliki broj građevina urađenih u ovom stilu kao Riga. Gotovo 1/3 zgrada u centralnoj zoni napravljena je u Art nuvo stilu. Uz sve to nekih desetak posto kuća u centralnom delu Rige je od drveta.

Riga, kuće tri brata.




   Jednom rečju, Riga je sjajan grad. Ima i dosta parkova, zelenila, kao i jedan uzani kanal kroz koji plove turistički brodići. Šta još spomenuti od znamenitosti ovoga grada, recimo zgradu opere, spomenik Sloboda, gradsku kuću, parlament i veliku rusku pravoslavnu crkvu.

Spomenik slobode.

Ruska crkva.


   Rusi čine oko 25% stanovništva Letonije, a u Rigi ih ima skoro 50%. Zbog toga me i čudi sveopšta antiruska histerija u ovom gradu. U sve tri baltičke države je propaganda protiv Rusije uzela maha nakon što je počeo sukob u Ukrajini, ali čini mi se da su Letonci u tome otišli najdalje. Srušili su spomenik Oslobodiocima Sovjetske Letonije od nemačkih fašističkih osvajača”, ulicu u kojoj je ruska ambasada su preimenovali u ulica Nezavisne Ukrajine, na sve strane su okačili ukrajinske zastave. Ma, pravo ludilo! Bacio sam pogled i na izložbu koju su instalirali pod otvorenim nebom posvećenu Holodomoru (Golodomoru), tj. navodnom genocidu nad Ukrajincima, koji je prouzrokovala Staljinova kolektivizacija proizvodnje hrane. Ma, kakva crna izložba, u pitanju je propaganda i to na najnižem mogućem nivou. Evidentno je da se Rusi u Letoniji šikaniraju i nisam siguran koliko im je to pametno, s obzirom da Rusi čine četvrtinu stanovništva Letonije. Nije nemoguće da će im se jednog dana zbog toga najebati majke.



   Kao što rekoh, Riga je odlična, zanimljiva, prepuna kulturnoistorijskih znamenitosti, ali na mene je najjači utisak ostavila ovdašnja zatvorena pijaca, tačnije njen riblji deo. Jao, kakav raj za ribolovce i gurmane! Razne ribetine: morske, rečne, sveže, dimljene, sušene, lososi, tune, bakalari, jegulje, jesetre, kavijari, školjke, rakovi itd. Praznik za oči, a bogami i za stomak, pošto smo kupili jednu dimljenu jegulju i komad tune. Pre nego što smo napustili pijacu, uz pivo smo smazali po čeburek. Čeburek je testo punjeno mlevenim mesom i lukom, prženo u dubokom ulju. To je centralnoazijska klopa, koju sam prvi put probao pre desetak godina u Kazahstanu i Uzbekistanu.


Zatvorena pijaca u Rigi.




   Odlučili smo da ne spavamo u Rigi, već da odemo do poznatog letovališta Jurmale, koje je udaljeno nekih tridesetak kilometara od letonske prestonice. Jurmala se prostire duž ogromne peščane plaže. Postala je popularna još krajem 18. i početkom 19. veka, a navodno je tokom komunizma bila uglavnom rezervisana za partijske drugove. Poznata je i po brojnim starim drvenim kućama i letnjikovcima. Nema šta, simpatično, prijatno mesto sa zanimljivom arhitekturom, dugom peščanom plažom i sa mnogo zelenila. Ne znam kako to da objasnim, ali ima neki starinski otmeni šmek. Nakon što smo se smestili i malo odmorili otišli smo do plaže. Planirao sam da se kupam u Baltičkom moru, ali sam se zadovoljio gacanjem, pošto je bilo poprilično hladno. Uveče smo navalili na jegulju i tunu, naravno uz par hladnih piva, a isprobali smo i Riga crni balsam, odnosno neki liker na foru pelinkovca.

Jurmala.




Нема коментара:

Постави коментар