уторак, 7. април 2020.

Liban 2020. (4. deo)


BALBEK

   Na red je došao i obilazak Balbeka. Ovaj grad je pre svega poznat po čuvenom arheološkomu lokalitetu, zbog koga sam najviše i došao u Liban. Udaljen je nekih osamdesetak kilometara od Bejruta, a nalazi se u dolini Beka, koja se pruža između planinskih lanaca Libana i Antilibana. Već sam spominjao da se dešavalo da put do Balbeka ponekad bude blokiran od strane libanske vojske, zbog diverzija sunitskih terorista sa Antilibana i iz Sirije. Toga više nema nakon sirijsko – libanske akcije od pre par godina, kada je ta pogranična oblast očišćena od islamista. Što se tiče samog Balbeka, tamo nikada nije bilo tih problema, a kako i da bude kada je on važio za glavnu bazu Hezbolaha.
Balbek.

   Da bismo došli u Balbek morali smo u jednom mestu da presednemo u drugi minibus i posle par sati truckanja stigli smo. Odmah smo se uputili ka ovom fantastičnom arheološkom lokalitetu. Obišao sam do sada preko stotinu rimskih nalazišta i pomalo su mi već dosadila, ali Balbek iliti Heliopolis, kako se nekada zvao, je jedan od nekoliko koje sam zacrtao da moram za života videti.
Venerin hram.

   U pitanju je grandiozno rimsko svetilište, koje je počelo da se gradi još za vreme Avgusta, da bi se sa radovima prestalo tek u 4. veku, u doba Konstantina, kada  hrišćanstvo preuzima primat. Najmonumentalnije zdanje ovog svetilišta je Jupiterov hram, koji je smešten na jednoj visokoj terasi. Da bi se do njega došlo prvo se velikim stepeništem popne do moćnih propileja. Odatle se ulazi u oktagonalno dvorište iz III veka, prečnika 60 metara. Iza njega se nastavlja drugo veliko pravougaono dvorište iz II veka (136 x 115 m). Ono je okruženo porticima sa nišama u kojima su bile postavljene statue rimskih careva, od Tita i Vespazijana do Dioklecijana. U ovom prostoru nalazi se i pozamašni četvorougaoni žrtvenik, kao i dva bazena za lustraciju. Ograde tih bazena ukrašene su bukranionima (glavama bikova), s tim što su neki od tih reljefa ostali nedovršeni.
Veliko dvorište Jupiterovog hrama.


   Iz ovog dvorišta drugo veliko stepenište vodi do glavnog i najgrandioznijeg hrama Heliopolisa posvećenog Jupiteru. To je korintski peripter sa 10 x 19 stubova, visine 19,9 metara. Danas ih je preostalo 6 i koliko mi je poznato trebalo bi da su to najveći rimski stubovi na svetu. Jupiterov hram je dimenzija 89 x 50 metara.
Jupiterov hram.


   Kao što već rekoh, ovo svetilište je podignuto na terasi, tako da je uzdignuto nekih 13 metara u odnosu na okolni teren. Stvarno moćno sve to deluje. Neki od kamenih blokova na kojima je podignut Jupiterov hram su neverovatnih dimenzija. Da budem malo precizniji, ugrađena su 24 monolita, od kojih je svaki težak bar 30 tona. Osim njih, na zapadnom zidu ovog velikog podijuma postavljena su tri velika isklesana bloka dužine preko 19 m, širine 4,3 m i težine preko 800 tona. Koje ludilo, neverovatno!
Monoliti Jupiterovog hrama.

   Južno od Jupiterovog hrama nalazi se jedan nešto manji, posvećen Bahusu. Ovaj korintski peripter (18 x 15), sa dvojnom kolonadom ispred pronaosa, je kao što rekoh skromnijih dimenzija, ali je zato savršeno sačuvan. Podignut je u vreme Antonina. Ma, fenomenalan je i on!
Bahusovo svetilište.

Unitrašnjost Bahusovog svetilišta.

   Na ovom lokalitetu mi se dopalo i to što uopšte nije bilo gužve, i što ništa nije bilo ograđeno, kao kod mnogih evropskih arheoloških nalazišta, gde nekada ne možeš da priđeš spomeniku bliže od 10 metara. Ovde, bre, možeš sve da ispipaš ako hoćeš.
   Ima po Balbeku da se vidi jo štošta od rimskih građevina, kao što je recimo Venerin hram iz III veka, ali ja bih od svega toga izdvojio Hadzar el Hiblu, tj. „Kamen trudnice“. To je još jedan monolit, koji nikada nije napustio kamenolom u kome je isklesan. Ovaj kameni blok je dugačak preko 20 m, širine je oko 4 m, a težina mu je procenjena na oko 1.000 tona.
Hadzar el Hibla.

   To bi bilo to, videli smo sve zbog čega smo došli u Balbek. Preostalo nam je da se malo promuvamo ovim mestom, pazarimo majice sa simbolom Hezbolaha i nakrkamo se felafelima. Zapravo, ja uopšte nisam ljubitelj ovih mlevenih, pa prženih leblebija, međutim baš i nije bio neki izbor restorana u Balbeku, a i bili smo u žurbi, jer je potrajalo ovo razgledanje antičkih ostataka Heliopolisa. Na svojim ranijim putovanjima po Bliskom istoku felafel sam uglavnom konzumirao kada bih ostao bez para, jer je izuzetno jeftin, a pošto se ove vegetarijanske ćufte prže u dubokom ulju, dobro i zasite.

   Natrag smo se vraćali kombijem koji su vozila dva mlađa vidno urađena tipa. Verovatno su hteli i da nas četvoro Evropljana malo impresioniraju, pa su odvrnuli muziku, zajebavali se i bahato vozili. Inače, osim po Jupiterovom hramu i Hezbolahu Balbek je poznat i po hašišu. To nam je potvrdio i jedan ozbiljniji, stariji čovek koga smo upoznali u Bejrutu, a koji je odrastao u ovom mestu. Po njegovim rečima u Balbeku samo hašiš uspeva. Iako je proveo dobar deo mladosti na poljima marihuane, kune se da je nikada nije probao.

Нема коментара:

Постави коментар