среда, 11. децембар 2019.

Emilija - Romanja 2019. (2. deo)


RIMINI

   Kada je osvanuo novi dan krenuli smo u pravi obilazak Riminija. Prvo do Avgustovog slavoluka, najstarijeg spomenika ovoga grada. Inače, teritoriju Riminija su naseljavali Etrurci, pa su došli Kelti, pa Umbri, da bi 268. pne Rimljani ovde osnovali svoju koloniju Ariminium. Grad je dobio ime po reci Ariminus (danas Marekija), na čijem je ušću podignut. Bio je neka vrsta bedema koji je sprečavao prodiranje keltskih plemena na rimsku teritoriju.
Avgustov slavoluk.

   Već sam spomenuo da je Avgustov slavoluk najstariji spomenik u Riminiju, međutim on važi i za najstariji sačuvani rimski trijumfalni luk. Sagrađen je 27. pne po odluci senata u čast Avgusta. Nalazio se na dekumanusu, tj. jednoj od dve glavne gradske ulice, koju je povezivao sa već pominjanim poznatim putem Via Emilija. Radi se o klasičnom trijumfalnom luku sa jednim prolazom. Obe strane su mu ukrašene sa po dva medaljona, sa poprsjima Jupitera i Apolona, odnosno Neptuna i Rome. Tokom srednjeg veka inkorporiran je u bedeme i služio je kao gradska kapija.
   Druga antička znamenitost Riminija je Tiberijev most. To je kameni most sa 5 lukova, koji premošćuje reku Marekiju. Njegova izgradnja je započeta za vreme prvog rimskog cara Avgusta,  a završena je 20. godine kada je vladao njegov naslednik Tiberije. Iz tih drevnih vremena je i amfiteatar, koji je bio priličnih dimenzija, ali od njega i nije bogzna šta ostalo.
Tiberijev most.

   Prošetali smo se i do skromnih ostataka Porte Montanare, jedne od kapija Ariminiuma, kao i do tzv. „Kuće hirurga“. U pitanju je rezidencijalno zdanje iz druge polovine 2. veka. U svim prostorijama podovi su prekriveni lepim mozaicima, ali glavna fora na ovom lokalitetu je u njegovim pokretnim nalazima. Naime, ovde je iskopana jedna od najkompletnijih kolekcija antičkih hirurških instrumenata. Pronađeno je oko 150 komada kojekakvih skalpela, sondi, pinceta, zubarskih klješta i sličnih stvari. Jedan od zanimljivijih nalaza je tzv. diokleova kašika, tj. sprava koja je služila za vađenje strela iz ljudskih tela. Na osnovu instrumenata zaključeno je da je ovaj objekat pripadao vojnom lekaru, a zna se, po njegovom imenu, da je bio grčkog porekla.
Kuća hirurga.

   Najzanimljivija građevina srednjeg veka u Riminiju je impozantna tvrđava Kastel Sismondo. Zapravo, to je utvrđena palata koju je izgradio Sigismondo Pandolfo Malatesta sredinom 15. veka. On je bio slavni kondotjer (da kažemo vođa najamnika) iz kuće Malatesta. U to vreme su vojne družine bile uobičajene po Italiji. Ti plaćenici su ratovali u službi gradova, raznih plemića ili za račun papa. Što se tiče kuće Malatesta, ova porodica je vladala Riminijem od 1295. do 1500. godine.
Kastel Sismondo.

   Sigismondo je važio za velikog ratnika. Gotovo čitav svoj život proveo je ratujući za račun raznih zaraćenih strana po Italiji. Posebno se proslavio kao komandant venecijanskih snaga protiv Turaka 1465. godine. Uz sve to uspeo je da ostane upamćen i kao pesnik i pokrovitelj umetnosti. Međutim, ovaj živopisni lik je takođe i osumnjičen za ubistvo dve svoje žene. Pitanje je koliko u tome ima istine, pošto su te optužbe plasirane od strane njegovih neprijatelja, kojih nije manjkalo. Godine 1460. u Rimu je osuđen u odsustvu kao jeretik i ekskomuniciran od strane pape Pia II. Pripisani su mu silni gresi, između ostalih i incest i sodomija.
   Što se tiče Sigismondove utvrđene palate, ona je bila okružena velikim šancom i imala je ravelin (izdvojenu fortifikaciju na mostu, tj. ulazu) koji nije sačuvan. Tvrđava je masivna, sa širokim zidinama, što je uobičajeno za to vreme, kada je na istorijsku scenu stupila artiljerija. Na žalost u Kastel Sismondo nismo mogli da uđemo, te smo morali da se zadovoljimo obilaskom spolja.
   Sigismond je zaslužan i za Tempio Malatestijano, odnosno nedovršenu crkvu posvećenu sv. Franji, koja mi i nije bila preterano interesantna. Nedaleko od ove bogomolje nalazi se prostrani trg Tri mučenika. Sve do 1944. godine nosio je ime Julija Cezara, čiji spomenik i danas krasi ovaj prostor. Novo ime trga, Tri mučenika, nema nikakve veze sa nekim hrišćanskim stradalnicima, već sa trojicom partizana i komunista koje su fašisti na ovom mestu obesili tokom II svetskog rata.
Trg Tri Mučenika.

   U gradu postoji još jedan, ništa manje raskošni trg, Kavur. Na sredini se nalazi fontana sa šišarkom i spomenik papi Pavlu V. Ceo prostor je okružen sa nekoliko fenomenalnih srednjovekovnih zdanja, kao što su Palata del Arengo (1204.) i Palata del Podesta (1330.). Na trgu se nalazi i zgrada stare riblje pijace iz 1743. godine, a najmlađa građevina je teatar iz 1840.
Trg Kavur.


   Na kraju je došao red i na Borgo San Đulijano, do koga se stiže čim se pređe preko Tiberijevog mosta. Borgo je italijanska reč kojom se označava novi deo grada, izgrađen van bedema starog grada. San Đulijano je bila siromašna četvrt sa niskim, malim kućama i uskim kaldrmisanim uličicama. Tu su uglavnom živeli ribari, mornari, kočijaši, a nije manjkalo ni dama sumnjivog morala. Danas je to druga priča, te kućice su okrečene živim bojama, a fasade su ukrašene crtežima koji su posvećeni zanimanjima tih nekadašnjih žitelja ovoga kvarta. Ima i dosta murala sa scenama iz Felinijevih filmova. Živopisno, nema šta. Simpatično sve to izgleda.
Borgo San Đulijano.

   Na kraju mogu da kažem da je Rimini nadmašio sva moja očekivanja, koja, inače, nisu bila velika. Nekako mi se urezalo u glavu da je to veliko letovalište namenjeno masovnom turizmu, što je istina, ali ovaj grad ima i svoje drugo, meni mnogo zanimljivije, lice.


Нема коментара:

Постави коментар