недеља, 15. мај 2016.

Transilvanija 2016. (8. deo)



SELA SA UTVRĐENIM CRKVAMA


   Transilvanija je poznata i po više od 150 sela sa utvrđenim crkvama. To je otprilike polovina od njihovog nekadašnjeg broja. Većinu su podigli  Nemci, tj. Saksonci, ali ima i onih koje su izgradili Sekelji. Ove seoske crkve – utvrđenja podizane su pre svega zbog opasnosti od Mongola, a kasnije i Turaka. Sve su pravljene po istom šablonu. U sredini crkva, okolo nje kružni bedem, a sa unutrašnje strane zida razne prostorije, koje su između ostalog služile i za smeštaj žitelja sela u slučaju nužde. Sve su podignute kao katoličke, a pošto su transilvanski Nemci prešli u luterizam, gotovo sve su postale luteranske. Ne znam da li je potrebno da napomenem da se o njima danas brine i nemačka država i da ih i te kako pomaže. Od ukupno njih oko 150 sedam je uvršteno na Uneskovu listu svetske kulturne baštine. Mi smo obišli desetak transilvanskih utvrđenih crkava, od čega 5 sa ovog prestižnog spiska.
Saros pe Tarnava.

   Prvu koju smo posetili bila je Kalnik (Burg Kelling). Ona je zapravo podignuta kao rezidencija lokalnog grofa Kelinga 1271. godine, ali će je kasnije njegovi naslednici prodati seljacima kojima je trebalo utvrđeno pribežište zbog stalne opasnosti od Turaka. Oni su je proširili dodajući još jedan kružni zid, a takođe su i dogradili kule.
Kalnik.

   Najjači utisak na mene je ostavio Prejmer (Kirchenburg von Tartlau), koga su podigli Tevtonci 1218. godine. Oni su izgradili gotsku crkvu krstaste osnove, jedinu takvu u Transilvaniji. Kada su tevtonski vitezovi proterani 1255. godine, crkvu su preuzeli i završili cisterciti. Tokom vekova je proširivana i usled toga njen izgled je menjan. Poznata je i po triptihu iz 1450. godine. 
Prejmer.

Prostorije za smeštaj stanovnika sela u slučaju opasnosti.

   Sa konstrukcijom bedema počelo se nešto pre 1300. godine. Pošto je Prejmer najbliži prelazu Buzau, ovo selo je više od 50 puta uništavano između 13. i 17. veka, dok je njegova utvrđena crkva svega par puta osvojena. Upravo zbog svog položaja, utvrđena crkva u Prejmeru predstavlja najjaču fortifikaciju od svih transilvanskih crkava – tvrđava. Njen kružni zid je debeo 5 metara i visok skoro 12 metara. Osim ovoga kružnog bedema ima i jedan manji, takođe kružni zid, koji brani ulaznu kapiju, kao i 5 kula. Nekada se oko nje pružao i rov ispunjen vodom. Sa unutrašnje strane bedema nalazi se 270 prostorija u koje je moglo da se smesti 1.600 žitelja ovoga sela u slučaju opasnosti.
Harman.
Kapela u Harmanu.

   Sličan Prejmeru je Harman (Honigberg). I ovde su prilično masivni zidovi podignuti posle mongolske najezde 1241. godine, oko cistercitske crkve posvećene sv. Nikoli. Ova crkva – utvrđenje ima 7 kula i bila je okružena šancem ispunjenim vodom. Ceo kompleks je tokom vekova takođe pretrpeo brojne promene. Zanimljiva mi je bila kapela u prizemlju jedne od kula u kojoj su sačuvane gotske freske iz kasnog 15. veka. Inače, u prostorijama sa unutrašnje strane zida, kao i kod većeg broja ovih utvrđenih crkava, sada se nalaze postavke o životu transilvanskih Saksonaca. Tu su izložene njihove nošnje, nameštaj, etnološki predmeti itd.
Harman.

Harman.

   Da bismo došli u Viskri, tj. do još jedne od crkava – tvrđava, morali smo da se vozimo očajnim putem punim rupa. Tom prilikom smo prošli i kroz neko cigansko naselje, sa drečavo okrečenim udzericama, olinjalim konjima koji se motaju po ulicama, musavom dečurlijom i naravno smećem na sve strane. Inače, po Rumuniji nije retkost videti Ciganke odevene u njihovoj tradicionalnoj garderobi, odnosni u dugim užasno šarenim suknjama i sa maramama na glavama. Prvu “Weiβkirch” tj. Belu crkvu u Viskriju, podigli su u 12. veku Sekelji, koji su ovde živeli pre Saksonaca. Kasnije su je ovi preuzeli i vekovima je prepravljali, proširivali i, naravno, fortifikovali. Zanimljivo je i selo u kome se nalazi ova utvrđena crkva i, zapravo, ono je zajedno sa crkvom uvršeteno na Uneskovu listu.
Viskri.
Viskri.

   Među najzanimljivijim je i utvrđena crkva u Biertanu, koja je podignuta na jednom manjem brdu usred sela. Radi se o ozbiljnoj bogomolji okruženoj masivnim bedemima. Od ulazne kapije do središnjeg prostora, na kome je smeštena crkva, stiže se  drvenim pokrivenim pasažom. Nešto novo što sam video na ovom mestu, a što nisam video po drugim transilvanskim crkvama, su interesantni nadgrobni spomenici iz 17. veka. Ovde takođe postoji oslikana kapela.
Biertan

Biertan.

Nadgrobna ploča u Biertanu.

   Spomenuo bih još utvrđenu crkvu u selu Valea Vilor (Kirchenburg von Wurmloch). Inače, Wurmloch može da se prevede kao “Rupa crva”. I njena istorija je identična kao i kod većine ovih saksonskih crkava – tvrđava. Ugrubo, prvo je na mestu stare romaničke svetinje podignuta nova gotska. Onda su je zbog opasnosti okružili bedemom, a za vreme protestantske reformacije od katoličke postala je luteranska crkva. 
Valea Vilor.

   Svaku od desetak ovih crkava koje smo videli i te kako vredi posetiti. Nema tu spora, zanimljive su i to je to. Ma, odlične su, ali posle nekog vremena, usiljen obilazak jedne po jedne postao nam je  onako baš mehanički. Nije imalo smisla dalje to raditi. Za par godina sve će mi se pomešati i neću znati gde sam šta video. Što reče jedan poznati putopisac Koliko god se trudio da ne zaboravim ono što sam video, znam da će ih druga sećanja nepopravljivo potisnuti. Takva je tužna sudbina onih koji putuju”.
Bunešti.

2 коментара: