среда, 5. новембар 2014.

Izrael 2014. (6. deo)



MASADA


   U Jersalimu ima mnogo toga da se vidi i potrebno je više dana da bi se lepo obišao. Zato smo rešili da napravimo malu pauzu, da posetimo nešto drugo, nešto različito. Smorili smo se sa crkvama i svetim mestima. Dosta nam je bilo i gužvi po sukovima i gradske galame. Svega toga nema u pustinji, a pustinje čine veći deo Izraela, tako da je pala – odluka pravac Judejska pustinja! Šalim se, tamo smo se uputili zbog Mrtvog mora i pre svega Masade. Reč je o poznatom utvrđenju, koje se nalazi na istočnom obodu Judejske pustinje, nedaleko od Mrtvog mora. Prvo smo se nekim modernim tramvajem (light rail) odvezli do glavne autobuske stanice, gde smo uhvatili bus do ovog mesta. Vožnja do Masade nije bila baš kratka, a jednim delom se prolazi i kroz palestinsku teritoriju. Usput smo se zaustavljali u nekoliko kibuca. Ove jevrejske komune, picnute i u zelenilu, zaista izgledaju nestvarno usred mora golog krša i kamena. Kibuci su bili veoma važni u naseljavanju Jevreja po Palestini. Osnivani su po ovakvim pustim i neplodnim predelima, gde nisu mnogo smetali Arapima, a i gde su lako mogli da organizuju odbranu od njih. Nekada su se ove komune pre svega bavile zemljoradnjom, a bile su prožete socijalističkim idejama. Recimo, sva zemlja je bila zajednička. Danas su se kibuci u mnogome promenili, a ovi u okolini Mrtvog mora su se bacili i na turizam.
   I tako dođosmo do ove tvrđave, koja je smeštena na jednom nepristupačnom kamenom platou. Kao što su do nje teško dolazili neprijatelji, nije lako ni današnjim posetiocima da se do gore ispentraju. Mislim da je za to potrebno bar sat vremena. Međutim, postoji žičara koja te za samo 17 eura sprovede do gore. Kakva pljačka! Brojni su razlozi zašto sam se odlučio za žičaru. Prvi i najvažniji je moj davno sjebani zglob, koji je posle par dana pešačenja po Jerusalimu već bio u lošem stanju. Drugi razlog je što baš i nismo imali vremena na pretek, jer je već prošlo dosta dok smo stigli do ovde, a trebalo je obići lokalitet, pa uhvatiti prevoz do Mrtvog mora, malo se tamo izbrčkati, a onda stići na poslednji autobus do Jerusalima. Uz sve to temperatura je već debelo prešla 40 C stepeni.
Masada.

   Prvo, pravo, utvrđenje na ovom mestu izgradio je Irod, mada su nađeni i ostaci neke skromne hasmonejske fortifikacije. Nakon Irodove smrti 4. godine pne. Judeju su anektirali Rimljani i u Masadi postavili svoj garnizon. Godine 66. izbila je velika jevrejska pobuna. Neron je poslao svog vojskovođu Vespazijana da sredi stvari. Vespazijanu je dobro išlo. Međutim, kada je Neron ubijen 68. godine, njegovi legionari su ga izvikali za cara. Pošto su i pojedine druge legije proglasile svoje komandante za imperatore, Vespazijan je morao da krene ka Rimu da se izbori za presto. To će mu i uspeti. U Judeji je ostavio svoga sina Tita da uguši ustanak. Tit, budući car, je to odlično odradio i 70. godine je zauzeo Jerusalim, a potom i srušio II hram.

   Međutim, grupa pobunjenika tzv. Sikara nastavila je da pruža otpor iz tvrđave Masade, koju je prethodno napustio rimski garnizon. Ta sekta Sikara je dobila ime po omiljenom im oružju, istoimenom krivom nožu. Njihov vođa je bio Eleazar Ben Jair. Rimska X legija Fretensis je opkolila Masadu i otpočela sa dugotrajnom opsadom. Da bi osvojili utvrđenje, Rimljani su bili primorani da naprave ogroman nasip, škarpu, i da tako sa svojom opsadnom kulom dođu do bedema. Kada je ovaj nasip završen, opkoljeni Jevreji su izvršili masovno samoubistvo da ne bi pali živi Rimljanima u ruke. Tačnije, jedni druge su poubijali, jer im je vera zabranjivala da podignu ruke na sebe. Godine 73. legionari su probili zidine, ušli u utvrđenje i tamo zatekli 960 mrtvih branilaca Masade. Preživele su samo dve žene i petoro dece, koji su se sakrili u cisterni. Priču o Masadi je zabeležio savremenik ovih događaja, Josif Flavije. On je prvo bio jedan od komandanata jevrejskih pobunjenika, zatim rimski zarobljenik, da bi na kraju postao lični istoričar dinastije Flavijevaca i autor čuvenog “Judejskog rata”.  
Ostaci rimskog logora.
Rimski nasip.
Rimski nasip.
   Masada je za Jevreje mnogo više od običnog lokaliteta iz njihove istorije. Oni je smatraju maltene svetim mestom. Za vreme Moše Dajana izraelska vojska je polagala zakletvu, čija se ceremonija završavala rečima “Masada više nikada neće pasti”.
Bazen.
Kožarska radionica.
Mozaik u Zapadnoj palati.
   Veliki je lokalitet Masada i potrebno je dosta vremena da se lepo obiđe. Ima tu svašta da se vidi: rezidencija komandanta, razna skladišta, terme, bazeni i ogromne cisterne uklesane u stenama, sinagoga, stražarske kule, nekoliko palata. Ima i očuvanih mozaika i nešto fresaka. Na više mesta su pronađeni golubarnici. Golubi su im, osim za hranu, bili potrebni i zbog njihovog izmeta, koji su koristili kao đubrivo za ovu neplodnu zemlju.
Kolumbarijum (golubarnik)
Zapadna palata.
Mozaik u Zapadnoj palati.
Terme.
   Posebno mi je bila interesantna crkva iz vizantijskog vremena, čiji su zidovi bili ukrašeni ulomcima keramike utisnute u malter. Ovo sam prvi put video u životu, a obišao sam na stotine vizantijskih crkava i lokaliteta.
Vizantijska crkva.
   Na severnom kraju platoa smeštena je Irodova palata. To je zapravo kompleks građevina raspoređenih na tri terase. Još uvek je sačuvan i nasip pomoću koga su Rimljani prodrli u Masadu. Kakav je bio poduhvat to napraviti! Sa utvrđenja se mogu videti i obrisi nekoliko rimskih logora u podnožju. Proveli smo dosta vremena u razgledanju svega ovoga i uprkos paklenoj vrućini i nozi koja me je bolela, baš sam uživao.
Na gornjoj terasi Severne palate.
Pogled na srednju terasu Severne palate.
Donja terasa Severne palate.
   Onda smo se spustili žičarom i na brzaka obišli odličan muzej ovog lokaliteta. U jedinoj prodavnici kompleksa Masade pazario sam pola litre vode za malo manje od 3 evra. Doduše, bila je evian, pošto su samo nju imali hladnu – židovska posla. Kupio sam i pivo u toj radnji, što me je koštalo 5 evra. Deru Jevreji, ali mi za pivo nije bilo žao.
   Sa malo manje para u dzepu, ali van opasnosti da dehidriram, krenuo sam do autobuskog stajališta da tu uhvatim neki prevoz do Mrtvog mora, tačnije do plaže Ein Gedi. Dok smo sedeli i čekali spazio sam u daljini jednog ibeksa, tj. kozoroga sa velikim povijenim rogovima. Polako sam ustao, izvadio foto aparat i pažljivo, korak po korak, počeo da mu se približavm ne bi li ga uslikao. Išao sam na prstima da ga ne bih uplašio. Kada sam procenio da više ne smem da mu se približavam, počeo sam da ga zumiram i fotografišem. On je stajao i posmatrao me jedno vreme, a onda krenuo u mom pravcu i zaustavio se na bukvalno jedan metar od mene. Smejao sam se sam sebi. Ovaj dasa je verovatno navikao da ovako prilazi turistima i žicka od njih hranu. Jebiga, ama baš ništa nismo imali da mu damo. Više sreće sa sledećim posetiocima Masade! Tu na stanici su nam se pridružila još dva stranca, Švaba i Kinez. Malo smo čavrljali, a onda je došao nekakav kombi kojim smo se uputili do Ein Gedija. 
Ibeks.
   I tako stigosmo do Mrtvog mora. U pitanju je, zapravo, slano jezero koje se nalazi na najnižoj tački zemaljske kugle, tj. 425 metara ispod nivoa mora. Dugačko je 65 km, a na najširem delu široko 18 km. Salinitet Mrtvog mora je približno 9 puta veći od onog u okeanima, zbog čega u njemu nema života. Po bibliji, tu su bili gradovi Sodoma i Gomora, koji su potonuli pod talasima slane vode uz strahovitu kišu sumpora i vatre. Jedina ozbiljna pritoka Mrtvog mora je reka Jordan, čiji je dotok drastično smanjen zbog poljoprivrede. Zbog toga dolazi do rapidnog opadanja nivoa Mrtvog mora.
U Mrtvom moru.
   Na tablama upozorenja, postavljenih po plaži, ispisana su upozorenja da se nikako ne sme piti ova voda, da ne sme da se gnjuri, da ne sme da vam uđe u oči, da se po izlasku iz vode treba istuširati itd. U nekom vodiču čak piše i da mali gutljaj vode iz Mrtvog mora može biti fatalan. Malo su mi delovala preterano sva ova uputstva, ali sam ih se, za svaki slučaj, pridržavao. Ko će ga znati? Ipak, morao sam da malo liznem tu vodu i slana je u pičku materinu. Čudan je osećaj kupati se ovde, kao da plivaš u zejtinu. Ok, zanimljivo iskustvo, ali ništa spektakularno. Posle plivanja, bolje reći plutanja, i obaveznog tuširanja, naša internacionalna ekipa, povećana sa još dvoje Francuza, provela je neko vreme ćaskajući u jednom kafeu na obali, sve dok nije došlo vreme da se krene natrag u Jerusalim.

3 коментара:

  1. Ma da, Masada i Mrtvo more su jako impresivne stvari, sa Jerusalimom možda i naj naj u Izraelu. Mene je srušila neka malaksalost kada sam peo Masadu, ma jedva sam se popeo (a takve uspone obično jedem za doručak). Ono gore što sam video stvarno je bilo vrhunsko. A ovo za cene... kao Kinezi da ih pravili majku li im. :D

    ОдговориИзбриши
  2. Znam pratim ja tvoje fotopise, znam da si bio bolestana kada si se gore pentrao, i ako sam dobro zapamtio mrzelo te je zbog takvog stanja da se spuštaš do Donje palate.

    ОдговориИзбриши
  3. Bravo, tako je! Svaka čast Baki, dobro je da ima ljudi koji ne samo gledaju te fotopise (vizuelno), nego i čitaju šta piše! ;)

    ОдговориИзбриши