четвртак, 13. новембар 2014.

Izrael 2014. (17. deo)



NAZARET


   Plan je bio da se iz Akre odvezemo autobusom do Nazareta, obiđemo ovo mesto i isti dan produžimo do Galilejskog jezera. Ispunili smo samo prvi deo plana. Došli smo u Nazaret, najveći arapski grad u Izraelu. Muslimani čine 69% njegovog stanovništva, a hrišćana je 31%. Odmah smo krenuli sa obilaskom mesta u kome je Isus Hrist proveo svoje detinjstvo, pošto smo imali gust program za taj dan.
Katolička crkva Blagoveštenja.
Katolička crkva Blagoveštenja.

   Prvo smo otišli do Bazilike Blagoveštenja. U pitanju je moderna katolička crkva, najveća hrišćanska bogomolja na celom Bliskom istoku. Izgrađena je 1969. godine, po verovanju katolika, na mestu gde je živela Bogorodica i gde joj je arhanđel Gavrilo javio da će začeti i roditi Hrista. Ovakve građevine me uopšte ne zanimaju, ali moram da priznam da je impozantna. Interesantnija mi je bila pećina, tj. mesto gde je živela Marija, oko koje postoje ostaci vizantijske crkve iz 4. veka.
Marijina pećina u katoličkoj crkvi Blagoveštenja.

   Odmah pored Bazilike Blagoveštenja, tačnije ispod njenog platoa, koji leži na nekim stubovima, nalazi se mali lokalitet sa nazivom “Antičko selo Nazaret”. Radi se o mreži pećina i građevina iz raznih perioda, od 8. veka pre nove ere, pa sve do 17. veka.
Antičko selo Nazaret.

   Nedaleko od ove ogromne bazilike smeštena je crkva sv. Josifa. I ova građevina je iz 20. veka. Podignuta je na mestu krstaške crkve. U njoj se takođe nalazi jedna pećina, koju vernici smatraju stolarskom radionicom Josifa.
   Pravoslavci se ne slažu da je na mestu ogromne katoličke bazilike Bogorodica primila blagovesti, već se po njima to desilo dok je Marija uzimala vodu sa obližnjeg izvora i zato su na toj lokaciji podigli svoju crkvu Blagoveštenja. U bibliji, tačnije u Jevanđelju po Luki, zapisano je da se taj susret arhađela Gavrila i Bogorodice desio na izvoru. Pošto je ovaj izvor bio jedini u celom Nazaretu, Konstantin Veliki je naredio da se pored njega izgradi crkva. Sadašnja crkva je iz 17. veka. Nismo posetili podzemnu kapelu u ovoj bogomolji, jer je u toku bila liturgija. Bilo je interesantno prisustvovati ovoj službi, u crkvi punoj vernika, i slušati pravoslavno pojanje na arapskom jeziku.
Marijinin izvor
Pravoslavna crkva Blagoveštenja.

   Dopao mi se stari deo Nazareta. Ima dosta sačuvane tradicionalne arhitekture. Takođe je i prilično živo mesto. Međutim, nismo mogli da se duže zadržavamo, jer smo hteli da nastavimo ka Galilejskom jezeru. Inače, Nazaret nema neku centralnu autobusku stanicu, već busevi za razne gradove staju na nekoliko mesta u gradu. Bez problema smo pronašli stajalište odakle se ide do Tiberijasa, odnosno Tiberijade. U vodiču je pisalo da autobusi do našeg odredišta idu na svakih sat vremena. 
Nazaret.
Nazaret.
   Čekali smo i čekali i prođe jedan sat. Kad je prošlo još neko vreme pitao sam ljude sa stanice kada će doći taj autobus što nama treba, ali niko nije imao pojma. Pošto sam znao da bus koji mi čekamo pripada firmi Nazaret transport, počeo sam da se raspitujem kod vozača te kompanije, samo drugih linija, kada bi stali sa svojim autgobusima na ovu stanicu. Oni su mi potvrdili da čekamo na pravom mestu, tj. da nismo omanuli stajalište, a što se tiče pitanja kada će doći ovaj naš bus dobijao sam najraznovrsnije odgovore. Prvi je rekao za 15 minuta. Prošlo je pola sata, pa sam priupitao drugog šofera i dobio odgovor da će doći za sat vremena. Treći je rekao da nema pojma, a četvrti da se to ne zna precizno. Peti je rekao uskoro. Vreme je prolazilo i prolazilo. Uporedo sa nama raspitivala se i neka engleska baba koja je takođe htela u Tiberijas i isto kao mi dobijala oprečne odgovore. Čekajući tako taj autobus, za koji se ne zna kada će doći, prošlo je sigurno dobrih tri sata. Onda je jedan Arapin sa stanice na svom tabletu proverio neki navodni red vožnje i saopštio nam da autobus koji nama treba kreće tek za dva sata. To je značilo da je naš plan da ovog dana obiđemo Tiberijas i da tamo noćimo, a ujutru odemo do Kapernauma, propao. Jebiga, šta da se radi! Pošto smo se već smorili od čekanja, odlučili smo se da uđemo u prvi autobus koji ide negde, bilo gde, samo da se maknemo iz Nazareta. Prvi je došao bus koji ide u Akru i ukrcali smo se u njega.
   Najverovatniji razlog za ovo dugo čekanje na stanici mogao bi da bude taj što je bila nedelja i da je zbog toga bio proređen broj autobusa. U prilog ovoj teoriji govorilo je i to što su bukvalno sve radnje oko stajališta bile zatvorene. Ipak, u Nazaretu živi preko 30% hrišćana. Nisam o tome razmišljao. Glavnu pažnju sam posvetio tome da izbegnem šabat, tj. potrudio sam se da subotu provedemo u nekom nejevrejskom mestu. To se juče u Akri pokazalo uspešno, jer je sve radilo. Tokom vožnje ka Akri dogovorili smo se da direktno iz tog grada produžimo vozom do Tel Aviva. Ta železnička linija duž obale jako dobro funkcioniše i ima mnogo dnevnih polazaka, tako da smo već sa prvim mrakom stigli u Tel Aviv.

2 коментара:

  1. E vidi ga sad! Nisam bio u Nazaretu, po slikama koje sam gledao na netu činilo se isuviše moderno i fancy... sad kad vidim da ima i antike, grrrrrrr! :( A za buseve, ja nemam taj problem nikad - ne koristim ih! :D Da ste rešili da krenete stopom mislim da bi stigli relativno brzo, nije to daleko. A za buseve me čudi da ih uopšte nije bilo.

    ОдговориИзбриши
  2. Ma ni mi nismo bili načisto da li da idemo u Nazaret, To smo bukvalno taj dan rešili. Nismo bili ni nešto previše zagrejani za Galilejsko jezero, tako da kad već nije bilo buseva, lako smo odustali. Ja stop ne koristim, odnosno jako retko. Samo kada mi je baš stalo da do negde stignem, a da dotle nema prevoza. Ovde to nije bio slučaj. Inače, mislim da nisi mnogo propustio što nisi bio u Nazaretu.

    ОдговориИзбриши