четвртак, 14. март 2013.

Gruzija 2011. (6. deo)



MTSKHETA


   Danas je došao na red obilazak Mtskhete. Ovaj gradić je udaljen nekih dvadesetak kilometara od Tbilisija. U njemu se nalazi grandiozna Svetiskhoveli katedrala, kao i još par drugih srednjovekovnih crkava. Mtskheta predstavlja duhovni centar Gruzije i upravo ovde su Gruzini prihvatili hrišćanstvo. Ona je bila prestonica istočne Gruzije sve od III, pa do V veka, kada je kralj Gorgosali za novu prestonicu izabrao Tbilisi.
   Metroom sam otišao do stanice Didube, ali na mestu gde su kretale maršutke za Mtskhetu vladao je haos. Neopisiva gužva, kao da je ceo Tbilisi krenuo u Mtskhetu. Izborio sam se za kartu i smestio u kombi, koji se napunio samo tako. Osim uobičajenih dvadesetak sedećih mesta, bar još deset ljudi je stajalo. Sva sreća pa se ne putuje dugo do Mtskhete.
   Kada sam stigao u Mtskhetu, tj. kada sam došao do katedrale Svetiskhoveli, postalo mi je jasno zašto je bila onakva gužva kod maršutki koje voze za ovaj grad. Ispred crkve je bilo na hiljade ljudi, nekoliko reporterskih kola, razne televizije, novinari, policija i, naravno, puno crkvenih velikodostojnika. U pitanju je nekakva liturgija pred Uskrs, koju je držao gruzijski patrijarh. Pošto je unutar crkve bila velika gužva, u porti crkve su instalirali veliki ekran, na kome su mogli da prate liturgiju oni koji nisu uspeli da uđu u katedralu.
Svetiskhoveli katedrala

   Gurajući se kroz masu vernika obišao sam ovu stvarno ogromnu i veoma zanimljivu bogomolju. Izgrađena je u XI veku i po legendi u njoj je pohranjen Hristov himation (ogrtač). Naime, ovdašnji Jevrejin Elias je bio u Jerusalimu kada je razapet Hrist i tada se domogao tog dela njegove odeće. Kada se vratio, njegova sestra Sidonija uzela je taj ogrtač i odmah umrla. Pošto nikako nisu mogli da joj ga istrgnu iz ruku, sahranili su je zajedno sa njim. Kasnije je iz njenog groba izraslo ogromno drvo. Po naređenju sv. Nine ovo drvo je isečeno, da bi se od njega napravili noseći stubovi za crkvu. Tako je od njega napravljeno 7 stubova. Jedan od tih stubova je oživeo i pomerao se do Sidonijinog groba i Hristovog ogrtača. Inače, sam naziv crkve Svetiskhoveli može da se prevede kao “Živi stub”. Tako je, po legendi, napravljena prva drvena crkva na ovom mestu. Tu drvenu crkvu je u V veku kralj Vakhtang Gorgosali zamenio kamenom crkvom, čiji se temelji i danas mogu videti u porti. Današnja crkva je građena između 1010. i 1029. godine, dok je odbrambeni zid okolo izgrađen u XVIII veku.

   U Mtskheti se nalazi još par interesntnih srednjovekovnih crkava. Jedna od njih je crkvica Antioki, kao i manastir Samtvaro iz XII veka. Tokom mog obilaska ovih crkava u grad su se samo slivale i slivale nove grupe vernika, a malobrojni restorani i kafei su bili puni. Jedna baba je na vratima svoje kuće zalepila one oznake za toalet. Platiš pola larija i ona te sprovede kroz celu kuću do svog WC-a. Sve u svemu gradić, je lep, a vidi se i da država dosta ulaže u njegovo uređenje. Ulice su sveže popločane, a dobar deo kuća se renovira i to u duhu stare, tradicionalne arhitekture.
Samtvaro

   Konačno sam pronašao mesto u jednom restoranu, gde sam seo da malo predahnem. Naručio sam lobio. To je nešto na foru hačapurija. Hačapuri je testo sa sirom, a lobio je sa mlevenim mesom. Meso je toliko isitnjeno da više liči na paštetu. Nije mi se dopalo, a uz to kiselina me je posle razbila. Dobra stvar u Gruziji je što još uvek nemaju one fašističke zakone o zabrani pušenja u ugostiteljskim objektima. U svim kafanama je dozvoljeno pušenje. Gruzijci, inače, vole kafane i uglavnom su pune. Koliko sam video, vole i da dobro pojedu, a bogami i da popiju.
   Posle pauze na redu je bila crkva Dzvari, koja se nalazi na jednom velikom brdu iznad Mtskhete. Otišao sam do taksi – stanice da bi se prevezao do Dzvari crkve. Prvi taksista koga sam pitao odvalio je neku bolesnu cenu. Oterao sam ga u pizdu materinu i otišao do drugoga. Jeste da sam stranac, ali nisam dinja! Razumem i da turisti naplatiš nešto više, ali, bre, ne preteruj! Sa drugim taksistom sam se odmah dogovorio za duplo nižu cenu.
   Dzvari, tj. crkva Svetog krsta, podignuta je na mestu gde je sv. Nina postavila svoj drveni krst. Tu je posle 545. godine Guaram, vojvoda Kartlija, podigao malu drvenu crkvu. Sadašnju crkvu je izgradio njegov sin Erimstvari Stepanoz I između 585. i 604. godine. Ova tetrakonhalna crkva spada u jedan od nekoliko najznačajnijih primeraka gruzijskog crkvenog graditeljstva. Položaj joj je fantastičan i od nje se pruža lep pogled na Mtskhetu, koja se nalazi na ušću reka Aragvi i Mtkvari.
Ivari

   Povratak za Tbilisi je bio izuzetno komplikovan. Jedva sam uspeo da se poslednji uguram u jednu maršutku i da tako viseći na vratima dođem do gruzijske prestonice.
Ivari


Нема коментара:

Постави коментар