среда, 5. јун 2019.

Andaluzija 2019. (9. deo)


KADIZ

   Ujutru smo napustili Herez i posle kratke vožnje stigli u Kadiz. Grad je gotovo u potpunosti okružen Atlantikom i do njega se dolazi uskom prevlakom, tj. dugačkim modernim mostom. Ima skoro 120.000 stanovnika. Važi za jedan od najstarijih gradova Zapadne Evrope.
Kadiz.

    Osnovali su ga Feničani oko 1100. pne i nazvali ga Gadir. Dalje su njime vladali, kao i u drugim andaluzijskim gradovima: Kartaginjani, Rimljani, Vizantinci i Vizigoti, Mavari i na kraju Španci. U stvari, nije tu kraj. Kadiz je imao burnu istoriju i u potonjim vekovima. Naime, nakon rekonkiste usledio je period velikih pomorskih istraživačkih ekspedicija, što je i te kako značilo ovom gradu. Iz Kadiza je Kolumbo krenuo na svoje drugo i četvrto putovanje u Ameriku. Grad se neverovatno razvijao, ali se zbog toga i našao na meti španskih neprijatelja. Napadali su ga muslimanski gusari iz Severne Afrike, ali su se na njega posebno nameračili Englezi. Nakratko ga je 1587. godine osvojio Frensis Drejk. Još gore je prošao 1596. godine, kada je to isto pošlo za rukom Anglo – Holandskoj floti. Tom prilikom su ga Englezi držali skoro mesec dana i tražili su otkup da se iz njega povuku. Kada je to bilo odbijeno, spalili su grad. Englezi su Kadiz napadali, doduše neuspešno, i 1625. godine. U periodu između 1655. i 1657. godine ovo mesto je bilo pod pomorskom blokadom, naravno, opet od strane Britanaca. Godine 1702. usledio je još jedan neuspešni napad Engleza na Kadiz.

   Novo zlatno doba Kadiza uslediće u 18. veku. U to vreme  je luka u Sevilji postala problematična zbog peščanih sprudova Gvadalkivira, te je Kadiz proglašen za glavnu špansku luku. Od onda je sva trgovina sa Amerikom išla iz ovog mesta. Kadiz je postao jedan od najvećih i najbogatijih gradova Španije.
    Usledio je novi period sukoba tokom Napoleonovih ratova. Španci su na početku bili saveznici sa Francuzima protiv Engleza, ali posle su bili okupirani od strane Francuza, te su bili primorani da se bore protiv njih da bi ih se rešili. U jednom momentu Francuzi su držali celu Španiju osim Kadiza. Tada je u ovom mestu formiran kortes (skupština), a 1812. godine ovde je usvojen i ustav, koji je važio za najnapredniji ustav toga doba.

   Kadiz se razlikuje od svih andaluzijskih gradova koje smo obišli. Čini mi se, pre svega, što u njemu dominiraju nešto mlađe građevine (iz 17. i 18. veka). Verovatno i zbog svog položaja, odnosno činjenice da je na Atlantiku i to tako da je sa svih strana okružen okeanom. Nema Kadiz da ponudi ne znam kakve posebne znamenitosti, ništa u njemu nije spektakularno, ali je sam po sebi lep, živopisan, prijatan i ima neki svoj šmek.


   U stari deo grada ušli smo kroz Puertas de Tiera, odnosno kapiju ispod bastiona, izgrađenog nad starijim odbrambenim zidinama. Dalje smo nastavili do gradske katedrale, velike barokne bogomolje, sa prepoznatljivom žutom kupolom.
Puertas de Tiera.
Katedrala u Kadizu.

   Odatle smo produžili dugim šetalištem uz obalu okeana i izbili na Kastiljo de San Sebastian iz 18. veka. Tvrđava je bila zatvorena, tako da u nju nismo ušli, za razliku od sledeće na koju smo naišli, Kastiljo de Santa Katalina. Unutra su smeštene kojekakve moderne umetničke postavke, koje mi nisu bile bogzna kako zanimljive, ali samo po sebi utvrđenje je dovoljno interesantno. Izgrađeno je u 17. veku. Ima zvezdastu osnovu, što je karakteristično za taj period. Jedno vreme je Kastiljo de Santa Katalina korišćen kao zatvor.
Kastiljo de San Sebastian.

   Napravili smo krug oko poluostrva na kome se nalazi ovaj grad i stigli do sledeće fortifikacije – Bastiona de la Kandelaria, takođe iz 17. veka. Tolika utvrđenja iz tog vremena ne čude s obzirom kako je bila burna prošlost Kadiza u to doba. Zanimljive su mi bile sve ove tvrđave, iako to baš i nije period koji me posebno zanima. Jebiga, pa arheolog sam, a nas ništa posle srednjeg veka ne interesuje! Šalim se, dobra su ova utvrđenja i baš mi je bilo ok da za promenu vidim nešto malo drugačije.
Kastiljo de Santa Katalina.
Kastiljo de Santa Katalina.
Bastion de la Kandelaria.

   Posle još malo šetnje skoro da smo napravili ceo krug oko starog dela Kadiza, te smo se dali u istraživanje njegove unutrašnjosti. Otišli smo do Tore Tavira, odnosno kule iz 18. veka, sa koje se navodno lepo vidi grad i u kojoj se nalazi kamera obskura, međutim nismo ušli u nju. Zato smo posetili ostatke rimskog teatra sa kraja I veka.
Rimski teatar.

   Time smo ispunili sve što smo zacrtali da vidimo u ovom mestu, pa smo se prepustili besciljnom šetanju ulicama starog grada. Naravno, pravili smo pauzu za ručak u jednom ribljem restoranu, kao i još par kratkih stanki da se isrče kafica, kao i da se zvekne koje pivo. Jednostavno, prepustili smo se uživanju u ovom gradu, bez žurbe, bez jurcanja da se nešto vidi, fotografiše, obiđe.

   Predveče je i ovde počela procesija povodm Samana Sante, a za nas je došlo vreme da napustimo Kadiz. Smestili smo se malo van grada jer je u starom delu Kadiza gotovo nemoguće naći, po pristojnoj ceni, hotel sa parkingom. Inače, osim u ovom slučaju, u svim mestima u kojima smo bili, birao sam hotele oko kojih može da se besplatno parkira, a da se ne nalaze daleko od centra ili da budem precizniji da se do centra može pešice. I stvarno, ni u jednom gradu u kome smo odseli nismo platili parking.

Нема коментара:

Постави коментар