четвртак, 12. мај 2016.

Transilvanija 2016. (4. deo)



SIBINJ


   Teritorija na kojoj se nalazi ovaj grad, što inače kažu za skoro svaki, bila je naseljena još od doba neolita, bla, bla, bla. Da pređem na stvar. U pravi grad pretvorili su ga Sasi iliti Saksonci. Oni su počeli da naseljavaju Transilvaniju, ili po mađarski Erdelj, za vreme vladavine kralja Geze II. Povod za ovu kolonizaciju bila je odbrana jugoistočnih granica Ugarske. Naseljavanje je trajalo sve do kraja 13. veka. Zvali su ih Saksoncima, iako je većina njih došla iz zapadnih delova Svetog rimskog carstva (Luksemburg i dolina reke Mozel). Naziv Saksonci se za sve njih odomaćio jer su prvu grupu naseljenika činili rudari i osuđenici iz Saksonije. U drugoj fazi doseljavanja, tokom 13. veka, uglavnom su dolazili ljudi koji su živeli duž reke Rajne, kao i sa teritorije današnje Belgije i Holandije, zatim opet iz doline Mozel, kao i iz Tiringije, Bavarske, ali i iz Francuske. Godine 1211. mađarski kralj Andraš II pozvao je tevtonske vitezove da se nasele u jugoistočni deo Transilvanije (Burzenland), ne bi li ove krajeve branili od Kumana. Kasnije, 1255, kada su Tevtonci mnogo ojačali, sledeći ugarski kralj, Bela IV ih je proterao iz Transilvanije, mada je jedan mali njihov deo ipak ostao. Osim Tevtonaca u Transilvaniji su svoje manastire osnivali i cisterciti. Za vreme protestantskih reformi većina transilvanskih Saksonaca prešla je u luteranstvo, neki su postali kalvinisti, a vrlo malo ostalo kao katolici.
Veliki trg.

   Mongolska najezda, koja je kao grom iz vedra neba zadesila Evropu 1241. godine, doprinela je da se većina saksonskih gradova i sela utvrde. Preko 300 sela ogradilo je svoje crkve jakim bedemima. Takođe su svoje zidine ojačali i tzv. 7 glavnih saksonskih gradova Transilvanije. Tih poznatih 7 gradova (Sibenbürgen) čine sledeća mesta: Bistrica (Bistritz), Sibinj (Hermanstadt), Regin (Sächis Regen), Brašov (Kronstadt), Međaš (Mediasch), Sebeš (Muhlbach) i Sigišoara (Schäsburg).
Kula i bedem.

   Za vreme II svetskog rata veliki broj transilvanijskih Saksonaca podržavao je Hitlera. Zbog toga oko 100.000 Nemaca iz Rumunije nije dočekalo dolazak Crvene armije, već je pobeglo u Nemačku. Od onih malo hrabrijih, ili glupljih što su ostali, preko 70.000 završilo je u sovjetskim radnim logorima u Ukrajini. Sledeća velika seoba transilvanskih Saksonaca u Nemačku usledila je posle raspada Istočnog bloka 1989. godine. Tako ih danas u Rumuniji ima svega oko 40.000. Inače, osim Nemaca u Transilvaniji ima i dosta Mađara, i to što pravih, što Sekelja.
Koncil toranj.

   Sibinj je najveći od svih 7 nemačkih gradova u Transilvaniji. Imao je i najmoćnije bedeme koje je branilo 39 kula. Razgledanje ovog mesta započeli smo upravo obilaskom ovih kula, da budem precizniji onih koje su preostale. Izgradnju većine od njih finansirale su gilde, odnosno esnafska udruženja, pa zbog toga nose nazive: Grnčarska, Zlatarska, Stolarska itd. Nisu sve iz istog vremena, a nisu ni iste po obliku. Ima ih širokih oktagonalnih, zatim vitkih i visokih, kao i onih četvrtastih osnova. Zanimljiv mi je bio i bastion iz 16. veka. Radi se o velikoj masivnoj polukružnoj strukturi sa platformama za topove. Inače, u ovoj građevini održana je prva pozorišna predstava u Sibinju.
Bastion.

   Stari deo Sibinja podeljen je na gornji i donji grad. Centralno mesto u gornjem gradu zauzima veliki trg na kome se nalaze katolička crkva i Brukhental palata, u kojoj je smešten istoimeni muzej, najstariji u Rumuniji i jedan od prvih u svetu. Osnovao ga je 1790. godine Samjuel Brukhental, guverner provincije, a za javnost je otvoren 1817. godine. Tokom srednjeg veka najvažniji događaji su se odvijali na ovom trgu. Tu se trgovalo, tu su se čitale objave, a po potrebi i odsecale glave. U 18. veku na njemu je bio postavljen tzv. “kavez za lude ljude” u kome su preko dana držane osobe koje su remetile javni mir tokom noći.
Kuća iz 14. veka.

   Nedaleko od ovog trga uzdiže se Koncil, odnosno toranj sa satom. Izgrađen je u 13. veku i služio je kao ulaz na drugi nivo gradskih bedema. Tokom vekova korišćen je kao osmatračnica, zatim za skladištenje žita, a i kao zatvor. Njegov današnji krov je iz 1826. godine. Ispod ove sahat kule nalazi se tzv. Mali trg. Postoji i treći gradski trg koji se zove Huet. Njime dominira ogromna luteranska katedrala. Ovo tipično gotsko zdanje rađeno je vekovima, a njeni najstariji delovi potiču iz 14. veka.
Luteranska katedrala.
Stara sibinjska kuća.

   Među znamenitostima Sibinja ubraja se i pasaž sa stepenicama iz 13. veka i “Most laži”, koji je 1859. godine napravljen od livenog gvožđa. Naziv je dobio zbog obližnjih trgovaca koji su prekomerno hvalili svoju robu.
Most laži.

   Nakon što smo obišli sve što smo isplanirali, dali smo se u bazanje po starom delu Sibinja. U tome sam najviše i uživao. Jebeš raskošne barokne zgrade, katedrale i kojekakve palate. Ok, sve je to lepo, često i grandiozno, ali toga sam se nagledao po Evropi i, da budem pošten, dosadilo mi je. E, ali nije mi dosadilo da lutam kaldrmisanim ulicama starih gradova. To mi se najviše dopalo u Sibinju. Male kuće, često sa pola otpale fasade i trulom stolarijom, iz 14., 15., 16., 17. veka na mene su ostavile jači utisak nego luteranska katedraletina ili Brukhental palata. Kada sam po povratku sa puta sređivao fotografije, shvatio sam da sam ubedljivo najviše snimaka potrošio na jedan kućerak sa stepenastim zabatom iz 14. veka. Ma, stvarno ima puno tih starih zanimljivih kuća, kao i raznih pasaža, svodova, hodnika. Nema šta, dobar je stari deo Sibinja! Poslednje veče u ovom gradu iskoristio sam da konačno isprobam belmuž (jelo od palente i sira). Naravno, nisu bili zapostavljeni ni specijaliteti od mesa.

   Popodne drugog dana našeg boravka u ovom gradu iskoristili smo da odemo do Astra muzeja na otvorenom. Radi se o najvećem open air muzeju u Evropi. Prostire se na jednom kvadratnom kilometru i u njemu je prikazana tradicionalna rumunska arhitektura. Na toj površini raspoređeno je preko 300 objekata: stare drvene seoske kuće, vodenice, vetrenjače, crkve itd. Ima tu kuća i građevina iz cele Rumunije, ali akcenat je stavljen na Transilvaniju. Mogu reći samo bravo i svaka čast Rumuni! Fenomenalno ste odradili ovo gigantsko Sirogojno!
Astra.
Astra.
Astra.

5 коментара:

  1. Brate, kako ti dosadilo!?! Meni Transilvanija bila DO JAJA! Nešto najbolje u Evropi što sam video! One crkve-tvrđave su mi FANTAZIJA! Kupio sam neku mapu svih tih ograđenih crkvi, imam trip da ih jednog dana isposećujem sve redom! :) Obožavam ih, mnogo su mi se svidele.

    ОдговориИзбриши
  2. Ma nema šta, te utvrđene crkve su fenomenalne. Međutim, mi smo obišli 10 komada u par dana. Šta god da je u pitanju mora da dosadi. Slažem se i što se tiče Transilvanije, a i cele Rumunije. Meni je bilo sjajno i prošlogodišnje putovanje u deltu Dunava, to mi je jedno od omiljenih putovanja. Inače, ovo mi je treća poseta Rumuniji i planiram uskoro još jedno i da zaokružim sve što sam planirao da vidim u ovoj fenomenalnoj zemlji.

    ОдговориИзбриши
  3. Kad se samo setim koliko je naš narod glup i pun predrasuda. Rumuni Cigani, Bugari Cigani i lopovi, Makedonci pijandure... Ja sam tamo sretao predivne ljude, neverovatnu istoriju i fantastičnu prirodu. Naravoučenije - kloni se Srba koji nisu mak'li dalje od svog sela. :)

    ОдговориИзбриши
  4. I mene to nervira. Brojni su naši ljudi koji na te koje si nabrojao gledaju pomalo sa visine, baš kao što često tako na nas sve skupa sa Balkana gleda velik broj zapadnjaka.

    ОдговориИзбриши
  5. Taj rad. Jbg... Neprosvećenost, mediji, nemanje želje da se zaviri iza zida, izolacija, lako se sjebe čovek.

    ОдговориИзбриши