уторак, 12. мај 2015.

Bugarska 2015. (4. deo)



DOLINA TRAČKIH KRALJEVA

   Naše sledeće odredište bio je Kazanlak, tačnije jedna od najpoznatijih tračkih grobnica koja se nalazi u ovom gradu. Ona je smeštena unutar humke visoke 7 metara i prečnika 40 metara. Inače, na ovom veštačkom brdu postoji i jedno turbe koje su postavili Turci 1420. godine. Čuvena tračka grobnica nalazi se tik pored ovog osmanlijskog spomenika. Datuje se u 4. vek pne. i nalazi se na Uneskovoj listi svetske kulturne baštine. Otkrivena je 1944. godine kada je bugarska vojska, zbog američkog bombardovanja, krenula da na ovom uzvišenju instalira protivvazdušni top.
Kazanlak, turbe.

   Iznenadio sam se koliko je mala ova grobnica. Na fotografijama koje sam ranije gledao izgledala mi je monumentalnije, a u stvari sama grobna odaja pod kupolom je prečnika 2,65 metara i visine 3,25 metara. Do nje vodi uzani koridor dugačak svega 2,25 metara. Ono zbog čega se ova grobnica izdvaja iz mase tračkih spomenika su fantastične freske kojima je oslikana. Upravo da bi se sačuvali ti crteži danas ne može da se vidi prava grobnica, već je za posetioce, odmah pored, napravljena verna kopija. Na tim freskama predstavljen je upokojeni trački vladar, sa vencem na glavi, kako sedi za trpezom (pogrebna gozba). Ukupno je prikazano 19 osoba i to: supruga preminulog, tj. kraljica, zatim sluge kako donose darove, sviračice, ratnici, kočijaši koji pripremaju kvadrige za trku što se organizovala u čast umrlog. Ma, fenomenalna je ova grobnica!
Kazanlak, tračka grobnica.

   Oblast Kazanlaka poznata je po uzgajanju bugarskog nacionalnog cveća – ruža, te je zbog toga krasi epitet “Dolina ruža”. Nakon nedavnih iskopavanja brojnih tračkih tumula u ovom području arheolozi su lansirali novi naziv “Dolina tračkih kraljeva”. Sve te silne humke zapravo su bile smeštene oko nekadašnje prestonice tračkog vladara Seuta III, koja je po njemu nosila ime Seutopolis (4. vek pne.). To je bio pravi, utvrđeni grad, rađen po hipodamovom sistemu, sa kraljevskom palatom, podgrađem itd. Sistematski je istražen od 1948. do 1955. godine, pošto je na tom mestu napravljeno akumulaciono jezero, tako da je danas pod vodom.
Šipka, trački tumul.

   Mi smo se uputili ka mestu Šipka, u čijoj se blizini nalazi veći broj tih mogila. Uspeli smo da uđemo u tzv. grobnicu Ostruša (sredina 4. veka pne.), koja se nalazi unutar 18 metara visoke humke. I ovde postoji ona priča da je to prvo bio nekakav kultni kompleks, koji je naknadno iskorišćen za sahranjivanje. Kako bilo da bilo, prvobitno je postojalo 6 odaja, od kojih je u celosti sačuvana samo jedna. Ona je u stvari isklesana u ogromnom granitnom bloku, težine više od 60 tona. Spolja je urađena tako da ima krov na dve vode. Unutra, tj. u izdubljenoj unutrašnjosti izdvaja se tavanica, koja je takođe klesanjem, ukrašena pravougaonim, trouglastim i okruglim poljima. Nekada su ta polja bila oslikana, međutim opstao je samo portret jedne mlade žene.
Šipka, tumul Ostruša.
Šipka, tumul Ostruša.

   Još zanimljivija od Ostruše je mogila Šušmanec, takođe iz 4. veka pne, za koju isto važi da je prvo bila hram. Ovu humku je 1996. godine iskopao, već pominjani, kontroverzni arheolog Georgi Kitov. Na sredini centralne, zasvođene odaje nalazi se beli dorski stub dok na ulazu prve pristupne prostorije stoji jonski stub.
Šipka, tumul Šušmanec.
Šipka, tumul Šušmanec.
Šipka, tumul Šušmanec.

   U treći tumul, poznat kao grob Seuta III, nismo uspeli da uđemo jer je bio zatvoren, pošto se navodno obrušila neka zemlja, te zbog restauracije ne može da se poseti. Čak se nešto bunio i neki matori čuvar zato što sam fotografisao njenu unutrašnjost kroz ulazno staklo.
Šipka, grob Seuta III.

   To bi bilo to, što se tiče tračkih humki u okolini Šipke. Nakon što smo pronašli smeštaj prošetali smo se i do velike crkve, izgrađene u potpuno ruskom fazonu. Podignuta je 1902. godine u čast poginulih vojnika u bici kod ovog mesta tokom Rusko – turskog rata (1877 – 1878.). Zidovi njene unutrašnjosti ispunjeni su freskama iz ruske i bugarske istorije, ali i imenima Rusa koji su ovde ostavili svoje kosti. Popisane su sve ruske jedinice koje su učestvovale u toj ključnoj bici za oslobođenje Bugarske, a ispod njih se ređaju imena i prezimena postradalih. U stvari, ispisana su samo imena i prezimena poginulih oficira i to redom od viših ka nižim činovima, a na kraju svakog spiska dodato je i još toliko i toliko običnih redova.
Šipka, crkva Hristovog rođenja.

   Boraveći, evo, već treći put u Bugarskoj, stekao sam utisak da su Bugari zahvalni Rusima što su ih oslobodili turskog ropstva i čini mi se da dobar deo naroda gotivi Rusiju, uprkos njihovoj sadašnjoj vlasti koja vodi prozapadnu, a moglo bi se reći i antirusku politiku.

2 коментара:

  1. Bakence! :) Kako niste uspeli da uđete u glavni tumul? Nije valjda da je skroz zatvoren za posete? Da se pohvalim da sam ja tamo ušao 2010. godine, jun je bio. Prvo me braća Bugari odvedoše u onu kopiju, ali sam bio nezadovoljan pa sam rešio da platim paprenu cenu i uđem u onaj originalni. Jbš ti te kopije. Čini mi se da je karta bila 15-20 leva, znači oganj, ali ne žalim. Doduše, žalim jer je stvarno minijaturan i neka brkata baba radila tad pa me izbaci napolje posle minut vremena, kao kondenzacija, disanje, levo-desno, gluposti...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma nisam ni pokušao, mada bi me verovatno pustili da sam tražio. Jeste kolko ja znam zatvoren je za posetioce. Stručnjake i kolege puštaju, ali moraju prvo da se najave, ali mene je mrzelo. Što se tiče love znaš da to meni nije problem, ja to nikada ne plaćam, tako i sada nisam nigde platio ulaznicu.

      Избриши