CRKVA KRALJA MILUTINA
Srbi
su u Svetoj zemlji bili prisutni još od srednjeg veka. Najzaslužniji za to bio
je Sveti Sava. Osim što je podigao srpski manastir na Sionu, on je sagradio i
konake uz manastir Svetog krsta. Takođe je od krstaša otkupio manastir sv. Đorđa u
Akri. Sava je bio i veliki ktitor lavre Svetog Save Osvećenog u Judejskoj
pustinji. Od srpskih kraljeva posebno se isticao Milutin u darivanju manastira
i crkava po Svetoj zemlji. Njegovo delo je manastir sv. Arhanđrela Mihajla i
Gavrila. Osim crkve i konaka, tu je izgrađena i bolnica, pa se zbog ovog
kompleksa obližnji ulaz u grad zvao Srpska kapija. Postoji priča i da je
kasnije Ivan Grozni bio veliki donator ovog manastira. Krajem 17. veka, u vreme
kada Srbija nije postojala kao država, malobrojni, osiromašeni Srbi u
Jerusalimu nisu više mogli da se staraju o manastiru sv. Arhanđela Mihajla i
Gavrila, pa su ga predali Grcima.
Crkva ovog manastira postoji i danas, i
naravno, rešio sam da je posetim. Pre puta sam pokušavao da preko interneta
saznam gde se ova crkva tačno nalazi, međutim nisam uspeo da dođem do nekih
preciznijih podataka. Onda sam kontaktirao moje prijatelje, takođe strastvene
putnike, koji su pre mene bili u Jerusalimu i posetili ovu crkvu. Od njih sam
dobio tačnu adresu, tako da sam je veoma lako pronašao. U pitanju je mala
crkva, koja je smeštena iza jednog zida, te ju je nemoguće videti s ulice.
Trebalo je ući u neko dvorište, u kome žive ljudi, pa se popeti stepenicama i
doći do nje. Prijatelji su mi rekli da stanari koji žive tik do crkve imaju
ključ i da hoće da otvore retkim posetiocima. Međutim, u vreme naše posete nije
bilo nikoga u toj kući. Muvali smo se tu neko vreme i na kraju morali da se
zadovoljimo razgledanjem nekadašnje srpske crkve samo spolja.
Crkva sv. Arhanđela Mihajla. |
Nameravali smo da uđemo u još jednu crkvu,
ali nismo uspeli. Reč je o crkvi Jovana Krstitelja, navodno najstarijoj
sačuvanoj bogomolji u celom Jerusalimu. Ovo “navodno”
kažem zato
što je ova crkva iz 5. veka, u stvari, obnavljana nakon sasanidskog pohoda.
Prepravljana je i u 11. veku, kada ju je kupio neki trgovac iz Amalfija. Bila
je jedno vreme i sedište vitezova Hospitalaca. Danas je u posedu Grčke
pravoslavne crkve i pripada jednom malom manastiru. Kada smo prvi put došli do
nje, zatekli smo zaključana vrata crkve, jer je u to doba bila zatvorena za
posete. Ok, prepisao sam na neko papirče radno vreme, i već sutradan opet smo
se našli u dvorištu ovog manastira. Međutim, crkva je i ovog puta bila
zamandaljena, iako smo došli u vreme kada je trebalo da može da se uđe unutra.
Kakvo, bre, crno radno vreme, Grci su to, naša balkanska braća! Otišao sam do konaka i priupitao jednu od monahinja može
li nekako da nam otvore vrata crkve. Ne obraćajući mnogo pažnju na mene, sve
vreme metlući pod, odgovorila je da ne može, pošto ključ ima samo iguman koji
je tada bio odsutan. Onda se malo zamislila, odmerila me ispod oka i zapitala
odakle sam. Kada sam joj rekao da sam Srbin, pravoslavac, momentalno je
prekinula sa čišćenjem i odmah poslala neku monahinju da potraži rezervni
ključ. Trajala je ta potraga i trajala, ali ključ nije nađen. Onda su pozvale
telefonom igumana. Ispostavilo se da je starešina manastira van grada. Poručio
nam je kad će biti tu, ali to nama nije odgovaralo. Tako ne uđosmo u ovu crkvu.
Crkva sv. Jovana Krstitelja. |
Crkva sv. Jovana Krstitelja. |
Zato sam ušao u crkvu koja me uopšte nije
zanimala. U pitanju je moderna luteranska crkva Spasa, sa kraja 19. veka, koja
leži na temeljima crkve sv. Marije Latinske. Jedino mi je tu bilo interesantno
to što sam se ispentrao na njen zvonik, odakle se pruža lep pogled na
Jerusalim.
Bili smo i u crkvi sv. Marka, koja je
smeštena u Jermenskoj četvrti i koja pripada Sirijskoj pravoslavnoj crkvi, tj.
preciznije tzv. Sirijskim Jakobitima. Oni smatraju da se na ovom mestu nalazila
kuća Marije, majke Svetog Marka. U toj kući je boravio i Sveti Petar, nakon
svog čudotvornog bekstva iz tamnice. Sirijci veruju da se u njoj odigrala i
Tajna večera. Najznačajnija relikvija koja se čuva u crkvi sv. Marka je ikona
Bogorodice sa malim Hristom, koja je naslikana na koži i za koju se smatra da
je delo Svetog Luke. Iako su u toku bili opsežni građevinski radovi, pustili su
nas da uđemo u crkvu i da je obiđemo, sve vreme preskačući fosne i dzakove
cementa.
Ulaz u crkvu sv. Marka. |
Vidi ti njega šta je sve iskopao od crkava, alal vera! :) Ovajjjj, što se tiče pravoslavlja, pa i ostalih religija, to je mene uvek izluđivalo kod tih organizacija, ako si pravoslavac, pravoslavna crkva će učiniti ''uslugu'' za tebe, ako si musliman, izaći će ti u susret da prenoćiš u džamiji itd itd... Jedna velika SRAMOTA!
ОдговориИзбришиMa ima tu još, al ne stigoh. Recimo, krivo mi što nisam obišao gruzijski manastir sv. Krsta.
ОдговориИзбриши