субота, 26. април 2014.

Nepal 2014. (7. deo)



PAŠUPATINAT


   Najpoznatije svetilište posvećeno strašnom božanstvu Šivi u Nepalu nalazi se u Pašupatinatu. Ovaj hram, kao i još nekoliko manjih, smešteni su na obali reke Bagmati. Pašupatinat je nepalska verzija Varanasija u Indiji i poznat je kao mesto za kremiranje umrlih. U tu svrhu je duž obale izgrađeno destine platformi na kojima se vrše ta spaljivanja. Ljudi zaduženi za kremiranje pripadnici su najniže kaste.


   Oko svake lomače stajala je grupa ljudi, među kojima je, verovatno, bilo i članova porodice preminulog. Nisu mi delovali mnogo potreseno i mirno su ćaskali sa ljudima koji su održavali vatru, tako što su velikim motkama dzarali po žaru i ostacima umrlog. Kada se spaljivanje završi, dugačkom drvenom alatkom, nalik grabulji bez zubaca, sve što preostane samo se gurne u reku.


   Malo dalje od mesta za spaljivanje nalaze se stepenice, koje se spuštaju skroz do vode. Tu je jedna ožalošćena familija upravo spremala preminulog za lomaču. Pokojnik je postavljen na nosila i donešen do reke, gde su ga prvo nešto sređivali, a zatim umotali u beli čaršav i okitili vencima cveća. Odmah pored muške članove rodbine su brijali do glave, ostavljajući im samo perčine na sredini. 


   Preko puta su se neki ljudi polivali vodom iz reke. Jedan klinac je bacao u vodu i izvlačio kanap sa nekakvom hvataljkom ili magnetom na kraju. On je time pokušavao da izvadi nešto od dragocenosti, koje su zajedno sa umrlima, nakon spaljivanja, završile u reci. Kada je lepše vreme, klinci koji se muvaju po Pašupatinatu ne libe se da zagnjure u te mutne vode, ne bi li pronašli nešto od tih vrednosti. A, reka, nju je teško opisati. Ne znam da li je sveta, ali čista nije sigurno. Šta sve pliva po njoj to je užas. Siguran sam da nije ništa bolja od bilo koje kanalizacije. Toliko je prljava i smrdljiva da se od nje ne oseća ni miris samog spaljivanja. Neki, malo stariji, klinci skupljali su iz presušenog dela rečnog korita drva sa ranijih lomača, koja nisu potpuno izgorela, da bi ih ponovo upotrebili.



   Po obali su se muvali razni prosjaci, među kojima i neki sa strašnim deformitetima. Posebna priča su bradati sadui. U pitanju su sveti ljudi, tj. askete koji u duhovnoj potrazi lutaju po zemlji živeći od milosti. Veoma često im je kosa u dredovima, a uglavnom su odeveni u narandzastu odeću. Neki su polugoli, neki skroz goli i namazani pepelom. Sa sobom obavezno nose metalnu posudu u koju prikupljaju novac, a ponekad i trozubac, za koji ne znam čemu im služi. Turistima su zbog svog imidza posebno interesantni, te nakon što u njih upere objektive svojih fotaparata, ovi traže da im se za to plati.

   Duž reke postoje i male okrugle platforme, koje, kolko sam video, služe da se tu ostave nekakvi prilozi u hrani, za dušu pokojnika, odlazak na onaj svet, tj. nešto u tom fazonu. Čim bi neko ostavio hranu došli bi majmuni, psi ili krave i to smazali.

5 коментара:

  1. Mislim da je ovo no.1 najodvratniji blog, putopis (šta god) koji sam ikada pročitao. Ne mislim na stil, nego na to šta tamo rade. ODVRATNO! Malo je falilo da povratim. Indija i Nepal (ne računajući najbolje tamo - hindu hramovi i Himalaji) su po svemu što čitam i gledam neka odvratnija verzija Šri Lanke. Bljak

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Pa neznam šta da ti kažem. Čitajući pre puta razne putopise o Pašupatinatu i pre svega gledajući na you tube neki poznati dokumentarac o napuštenoj deci Pašupatinata, sve mi je delovalo mnogo jezivije, nego kad sam tamo otišao. Na mene, a ni na moje saputnike nije ostavio neki preterano strašan utisak. Inače, koga zanima nek obavezno pogleda taj dokumentarac na you tube, zaboravio sam mu ime, ali lako će ga naći. Odličan je.

      Избриши
  2. Ranije sam zamišljao Nepal kao cool mesto, ono, zbog Himalaja verovatno itd. Posle čitanja Nenadovog putopisa, a definitivno posle tvog, mislim da je sve samo ne neko potpuno romantično i cool mesto. :) Ok, verujem da je severni deo Nepala i planine nešto najbolje tamo, ali kad pogledam vaše slike gradova, svetih mesta... naježim se. Možda je razlog više što sam sa svim religijama uspostavio dobar odnos... ali taj hinduizam me nekako odbija i pomalo plaši. Moguće jer sam po prvi put video obred u hindu hramu na Šri Lanci prošle godine, napolju su rokali gromovi, tona kiše, a onaj obred polivanja krave mlekom, voćem i ostalim čudima je bio takav da sam se osećao kao da sam u nekom veku pre nove ere. Zato me Nepal i Indija ne privlače toliko.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ha, ha gromovi, kiša, polivanje krave mlekom, kakva scena. Mene religije ne zanimaju sa nekog teološkog aspekta, već sa istorijskog. I tu mislim pre svega na hrišćanstvo i islam, dok me kod ovih istočnjačkih ne interesuje preterano ni njihova istorija. Što se tiče Indije, nije ni kod mene to neka ,,must see,, destinacija, osim Radzastana, njega planiram u budućnosti.

      Избриши
  3. Beše jezivo, pravo da ti kažem. Razlog više jer i ja tad nisam imao pojma o hinduizmu. Posle me je to ''nateralo'' da više čitam. Doduše, sa hinduizmom nikad nisi načisto, to nije ni religija u pravom smislu reči (jednobožačka), već mešavina svih tamo Bogova i shvatanja od pamtiveka koju je nadograđivao ko je kako hteo i stigao.
    Inače, interesantna stvar, stvari koje nas privlače se poklapaju 101%, sa tog kulturno-istorijskog aspekta. Da te još planinarenje i priroda privlače, bilo bi i u potpunosti. ;)

    ОдговориИзбриши