BODHNAT & SVAJAMBUNAT
Bodhnat
ili jednostavno Buda je jedna od najvećih stupa u čitavoj Aziji, a takođe i jedna od
najsvetijih u celom Nepalu. Budina stupa je velika kalotasta građevina na čijem
se vrhu nalazi pozlaćeni toranj sa nacrtanim Budinim očima i ispod njih nekim
znakom, nalik znaku pitanja, što u stvari predstavlja ek, broj 1, simbol
jedinstva.
Iako je hinduizam glavna religija Nepala,
može se reći da je budizam nastao u ovoj zemlji, s obzirom da je u 6. veku pne.
princ Sidarta Gautama, kasnije Buda, rođen u Lumbiniju, na jugu Nepala. Koliko
sam primetio, čini mi se da hinduizam i budizam dobro koegzistiraju u ovoj
himalajskoj državi. Nepalci vole da u šali kažu da oni zapravo imaju tri
religije: hinduizam, budizam i turizam.
Budina stupa se nalazi u prilično naseljenom
i prometnom delu grada i čovek može da prođe ulicom tik pored nje, a da je ne
primeti. Gomila vernika ispred bila je znak da smo na pravom mestu. Tek kad smo
prošli veliku šarenu kapiju, koja je sa obe strane okružena zgradama, pred nama
se ukazalo ovo zdanje. Iako sam pre puta proučio pravila ponašanja po hindu i
budističkim svetilištima, odmah sam u startu omanuo i krenuo oko stupe kontra
smerom. Naime, treba da se ide u smeru kazaljke na satu. Kada sam već napravio
pola kruga shvatio sam da se krećem pogrešno i brže bolje promenio pravac. Prva
stupa na ovom mestu podignuta je malo posle 600. godine od strane tibetanskog
kralja Songtsen Gampa, kada je ovaj prihvatio budizam. Nju će u 14. veku
srušiti Moguli.
Atmosfera koja je vladala na ovom mestu bila
je i te kako zanimljiva. Oko stupe su išli vernici i budistički monasi, vrteći
molitvene točkove, koji se nalaze u njenom podnožju. Veliki broj njih činile su
tibetanske izbeglice, od kojih je dobar deo bio odeven u tradicionalnu nošnju.
Na vetru su se vijorile raznobojne zastavice, a kroz vazduh se širila
jednolična, ali uhu prijatna mantra “om mani padme hum”. Deca ko deca, uglavnom su se zabavljala jurcanjem okolo i
plašenjem brojnih golubova. U jednom velikom, ofucanom šatoru sedelo je puno
starijih ljudi, ispred kojih je bio serviran ručak, dok je nekakva molitva
odjekivala sa zvučnika. Nekoliko budističkih monaha, skrivenih po budzacima oko
stupe, je meditiralo. Bilo je i par evropskih debelih bedevija, koje su kao nešto
mantrale.
Još jedna, veoma značajna stupa nalazi se u
Katmanduu. Zove se Svajambunat, a poznata je i kao Majmunski hram. Smeštena je
na vrhu brda, nedaleko od centra grada. Svajambunat spada u jedno od
najstarijih religioznih mesta u celom Nepalu. Smatra se da je podignuta u 5.
veku. I nju su u 14. veku oštetili Moguli, tragajući za zlatom, za koje su
mislili da se u njoj krije.
Do ovog svetilišta popeli smo se tzv.
Istočnim stepeništem, koje je izgradio kralj Pratap Mala u 17. veku. Inače,
dinastija Mala vodi poreklo iz Indije. Nepalom su vladali od 13. pa sve do 18.
veka. Na početku njihove vladavine, 1255. godine, zemlju je zadesio razoran
zemljotres u kome im je stradala trećina podanika. Preživeli su i već pominjanu
invaziju Mogula. Nakon smrti kralja Dzajasthithija, 1482. godine, dolina
Katmandua je podeljena između njegovih sinova. Tako su nastala tri kraljevstva:
Bhaktapur, Patan i Katmandu. Na ostatku teritorije današnjeg Nepala bilo je
skoro 50 nezavisnih državica. Upravo u ovom periodu kada je podeljena, dolina
Katmandua doživljava svoj ekonomski, a samim tim i kulturni procvat. Većina
najimpozantnijih građevina na Durbaru u Katmanduu, a takođe i u Patanu i
Bhaktapuru potiče iz tog vremena nakon formiranja tri kraljevine u dolini.
Elem, stepenica do vrha Svajambunata ima
365, a da ne bude dosadno penjanje, potrudio se poveći broj majmuna, koji se po
tim stepenicama jure, igraju ili biju oko hrane. U pitanju je vrsta Makaki
rezus, prilično rasprostranjena po Aziji. Ima ih od Avganistana do Vijetnama.
Dobro su se prilagodili i životu u urbanim uslovima. Više puta sam ih viđao
kako se bezbrižno veru po kablovima i krovovima usred Katmandua.
Stupu na vrhu okružuje još nekoliko hramova,
skulptura, čajita (malih stupa). Osim za budiste, ovo mesto je sveto i za
hinduse, tako da se tu obavljaju i budistički i hindu rituali, te se vrte
molitveni točkovi, pale sveće i mirišljavi štapići, prinose se darovi, baca se
pirinač, peva “om mani padme hum”, kače
molitvene zastave. Nisam se mnogo udubljivao ni u hinduizam, ni u budizam, ali
sam više puta pročitao da je u Nepalu došlo do prožimanja i mešanja ove dve
religije. Čini mi se da je to najuočjivije u Svajambunatu.
Нема коментара:
Постави коментар