субота, 26. април 2014.

Nepal 2014. (6. deo)



BODHNAT & SVAJAMBUNAT


   Bodhnat ili jednostavno Buda je jedna od najvećih stupa u čitavoj Aziji, a takođe i jedna od najsvetijih u celom Nepalu. Budina stupa je velika kalotasta građevina na čijem se vrhu nalazi pozlaćeni toranj sa nacrtanim Budinim očima i ispod njih nekim znakom, nalik znaku pitanja, što u stvari predstavlja ek, broj 1, simbol jedinstva.



   Iako je hinduizam glavna religija Nepala, može se reći da je budizam nastao u ovoj zemlji, s obzirom da je u 6. veku pne. princ Sidarta Gautama, kasnije Buda, rođen u Lumbiniju, na jugu Nepala. Koliko sam primetio, čini mi se da hinduizam i budizam dobro koegzistiraju u ovoj himalajskoj državi. Nepalci vole da u šali kažu da oni zapravo imaju tri religije: hinduizam, budizam i turizam.

   Budina stupa se nalazi u prilično naseljenom i prometnom delu grada i čovek može da prođe ulicom tik pored nje, a da je ne primeti. Gomila vernika ispred bila je znak da smo na pravom mestu. Tek kad smo prošli veliku šarenu kapiju, koja je sa obe strane okružena zgradama, pred nama se ukazalo ovo zdanje. Iako sam pre puta proučio pravila ponašanja po hindu i budističkim svetilištima, odmah sam u startu omanuo i krenuo oko stupe kontra smerom. Naime, treba da se ide u smeru kazaljke na satu. Kada sam već napravio pola kruga shvatio sam da se krećem pogrešno i brže bolje promenio pravac. Prva stupa na ovom mestu podignuta je malo posle 600. godine od strane tibetanskog kralja Songtsen Gampa, kada je ovaj prihvatio budizam. Nju će u 14. veku srušiti Moguli.

   Atmosfera koja je vladala na ovom mestu bila je i te kako zanimljiva. Oko stupe su išli vernici i budistički monasi, vrteći molitvene točkove, koji se nalaze u njenom podnožju. Veliki broj njih činile su tibetanske izbeglice, od kojih je dobar deo bio odeven u tradicionalnu nošnju. Na vetru su se vijorile raznobojne zastavice, a kroz vazduh se širila jednolična, ali uhu prijatna mantra om mani padme hum”. Deca ko deca, uglavnom su se zabavljala jurcanjem okolo i plašenjem brojnih golubova. U jednom velikom, ofucanom šatoru sedelo je puno starijih ljudi, ispred kojih je bio serviran ručak, dok je nekakva molitva odjekivala sa zvučnika. Nekoliko budističkih monaha, skrivenih po budzacima oko stupe, je meditiralo. Bilo je i par evropskih debelih bedevija, koje su kao nešto mantrale.


   Još jedna, veoma značajna stupa nalazi se u Katmanduu. Zove se Svajambunat, a poznata je i kao Majmunski hram. Smeštena je na vrhu brda, nedaleko od centra grada. Svajambunat spada u jedno od najstarijih religioznih mesta u celom Nepalu. Smatra se da je podignuta u 5. veku. I nju su u 14. veku oštetili Moguli, tragajući za zlatom, za koje su mislili da se u njoj krije.


   Do ovog svetilišta popeli smo se tzv. Istočnim stepeništem, koje je izgradio kralj Pratap Mala u 17. veku. Inače, dinastija Mala vodi poreklo iz Indije. Nepalom su vladali od 13. pa sve do 18. veka. Na početku njihove vladavine, 1255. godine, zemlju je zadesio razoran zemljotres u kome im je stradala trećina podanika. Preživeli su i već pominjanu invaziju Mogula. Nakon smrti kralja Dzajasthithija, 1482. godine, dolina Katmandua je podeljena između njegovih sinova. Tako su nastala tri kraljevstva: Bhaktapur, Patan i Katmandu. Na ostatku teritorije današnjeg Nepala bilo je skoro 50 nezavisnih državica. Upravo u ovom periodu kada je podeljena, dolina Katmandua doživljava svoj ekonomski, a samim tim i kulturni procvat. Većina najimpozantnijih građevina na Durbaru u Katmanduu, a takođe i u Patanu i Bhaktapuru potiče iz tog vremena nakon formiranja tri kraljevine u dolini.


   Elem, stepenica do vrha Svajambunata ima 365, a da ne bude dosadno penjanje, potrudio se poveći broj majmuna, koji se po tim stepenicama jure, igraju ili biju oko hrane. U pitanju je vrsta Makaki rezus, prilično rasprostranjena po Aziji. Ima ih od Avganistana do Vijetnama. Dobro su se prilagodili i životu u urbanim uslovima. Više puta sam ih viđao kako se bezbrižno veru po kablovima i krovovima usred Katmandua.



   Stupu na vrhu okružuje još nekoliko hramova, skulptura, čajita (malih stupa). Osim za budiste, ovo mesto je sveto i za hinduse, tako da se tu obavljaju i budistički i hindu rituali, te se vrte molitveni točkovi, pale sveće i mirišljavi štapići, prinose se darovi, baca se pirinač, peva “om mani padme hum”, kače molitvene zastave. Nisam se mnogo udubljivao ni u hinduizam, ni u budizam, ali sam više puta pročitao da je u Nepalu došlo do prožimanja i mešanja ove dve religije. Čini mi se da je to najuočjivije u Svajambunatu.







Нема коментара:

Постави коментар