JEREVAN
Na početku drugog dana u Jermeniji
rešili smo da posetimo tvrđavu Erebuni, koja se nalazi u predgrađu Jerevana.
Izgrađena je tokom tzv. Urartu kraljevstva (900 – 600 god. pne).
Inače,
prema legendi u drevnim vremenima postojao je titan Bel, koji je bio najmoćniji
od svih titana i koji se, potčinivši sve ostale titane, proglasio vladarem
Vavilona. Titan Hajk se jedini pobunio protiv njega i svu svoju familiju,
ukupno njih 300, odveo na sever u zemlju Ararat. Teritoriju koju su naselili
nazvali su Hajk, po svom vođi. Otuda danas Jermeni svoju državu nazivaju
Hajastan. Posle nekog vremena Bel je poveo jaku vojsku na Hajkovu zemlju. Došlo
je do bitke u kojoj je Hajk ubio Bela i porazio njegovu vojsku. Pošto često u
legendama ima i ponešto istine, neki istoričari ovu bitku smeštaju u 2292.
godinu pne.
Erebuni tvrđava |
Današnja
zvanična istorija Jermenije povezuje ovu državu i jermenski narod sa, već
pominjanom, zemljom Urartu. Centar ove drevne države bio je kod jezera Van u
sadašnjoj Turskoj. Urartu je, takođe, poznat i kao Van kraljevstvo. Urartu
kultura je tipična bliskoistočna kultura. Tokom svoje istorije Urartu
kraljevstvo je najviše ratovalo sa Asircima, da bi na kraju 585. godine pne.
njegovo postojanje prekinuli Međani.
O
urartskoj tvrđavi Erebuni nisam ništa znao pre svog dolaska i nisam imao neka
velika očekivanja, međutim prijatno me je iznenadila. Podignuta je 782. pne.
Nalazi se na jednom uzvišenju, a izgrađena je od grubo tesanog crvenkastog
kamena. Bedemi su prilično veliki i snažni. Na nekoliko mesta u zidovima se
nalaze natpisi u kamenu pisani klinastim pismom. Takođe ima i sačuvanih
fresaka, koje su uglavnom u lošem stanju i koje su loše zaštićene. Dobrim delom
su unakažene grafitima i potpisima raznih maloumnih posetilaca ove tvrđave.
Erebuni tvrđava |
Nakon što su Međani uništili kraljevstvo Urartu
sledi period kada Ahemenidska Persija vlada svim ovim oblastima. Kao što je
poznato, Persijance će da skrlja Aleksandar Veliki. Njega će da naslede njegovi
dijadosi, tj. na ovim prostorima Seleukidi. Artašes I (189 – 160 pne.) uspeva
da stvori nekakvu jermensku državu. Inače, kod ovog vladara pronašao je utočište
od rimskog progona čuveni Kartaginjanin Hanibal. Najveći uspon ova jermenska
država imala je tokom vladavine Tigrana II (95 – 55. pne). Međutim, ubrzo se
našla usred sukoba onovremenih velikih sila, starog Rima i persijskih Parćana.
Jermenija je uspevala da nekako lavira i da kako – tako opstaje dugo vremena. Bilo je perioda
kada je bila porobljena i od jednih i od drugih, kada je bila saveznik sa jednima,
a protivnik drugima i obrnuto. Godine 52. Trdat I, brat parćanskog kralja,
proglašava se kraljem Jermenije i to je početak dinastije Aršakuni. Zatim
dolazi do promena u Persiji. Parćane su zamenili Sasanidi, koji su nastavili
borbu protiv Rimljana i to takođe uspešno. Jermenija je bila opet usred sukoba
dve velike sile.
Posle
Trdata I ređaju se razni kraljevi dinastije Aršakuni. Od 279. do 287. godine
vladao je Hosrov II. On je stradao u zaveri koju su organizovali Sasanidi, a ubio
ga je jermenski princ Anek Partev. Nakon te zavere likvidiran je Anek Partev,
kao i cela njegova familija, osim njegove bebe Grigorija, koga je spasila
dadilja. Grigorije je odrastao u Cezareji, u Kapadokiji, i tu je primio
hrišćanstvo. Kasnije je stupio u službu jermenskog kralja Trdata III. Kada je
Trdat saznao da je Grigorije hrišćanin podvrgao ga je mučenju ne bi li se ovaj
odrekao svoje vere. Grigorije je bačen u duboku podzemnu tamnicu u Kor Virapu,
gde je među zmijama i škorpijama, bez hrane proveo 13 godina. Kada se Trdat III
razboleo od neke teške i neizlečive bolesti, njegova sestra je sanjala da
jedino može da ga izleči Grigorije. Izvukli su ga iz tamnice i on je izlečio
kralja. Posle toga Trdat III je prihvatio hrišćanstvo. Tako je 301. godine
hrišćanstvo proglašeno zvaničnom religijom Jermenije, a Grigorije, od tada
Lusavorič (Iluminator, Prosvetitelj) postavljen je za prvog katolikosa
(patrijarha) Jermenske apostolske crkve. Eto, tako je Jermenija postala prva
hrišćanska država u svetu.
Glavna
katedrala u Jerevanu je posvećena, kome drugom nego pominjanom, Grigoriju
Lusavoriču. Ova velika i moderna crkva podignuta je 2001. godine u čast
proslave 1700 godina hrišćanstva u Jermeniji. Pošto ne volimo nešto moderne
građevine, na brzaka smo razgledali ovu crkvu i nastavili dalje.
Glavna crkva u Jerevanu |
Sledeća
na redu bila je Plava dzamija. Izgrađena je 1765. godine od strane persijskog
guvernera Huseina Ali Kana. Iako sam do sada video puno iranskih dzamija, ni
ova mi nije bila nezanimljiva. U pitanju je građevina čija je kupola i fasada
prekrivena raznobojnim keramičkim mozaikom. Kao što joj ime kaže, dominira
plava boja. I dvadesetčetiri metara visoki minaret je takođe pokriven tim
keramičkim pločicama. U sredini kompleksa je centralno dvorište sa dosta
zelenila. U sklopu dzamije je i Iranski informativni centar. Jermenija je
zemlja koja ima odlične odnose sa Iranom. Za ove njihove dobrosusedske odnose
saznao sam još pre par godina kada sam obilazio Iran. Tada sam u Isfahanu
posetio Muzej jermenske nacionalne manjine u Iranu. Jedan deo postavke se bavi
i turskim genocidom nad Jermenima. Takođe u Muzeju šehida u Teheranu (muzej
posvećen stradalim borcima u Iransko – iračkom ratu) nisu zaboravljeni ni
Jermeni koji su poginuli u tom ratu. Upravo zbog tih dobrih međusobnih odnosa
jedino je jermenskoj manjini u Iranu dozvoljeno da za svoje potrebe uzgaja
svinje i da pravi alkohol.
Plava dzamija |
Kao što
rekoh, Jermenija osim što ima dobre odnose sa Iranom, ima i odlične odnose sa
Rusijom, a i sa Amerima i zapadnom Evropom. Alal vera na spoljnoj politici,
kada su uspeli da sa svima ovima budu dobri! Što se tiče odnosa sa susedima, tu
je već znatno drugačija situacija. Zbog
rata sa Azerbejdzanom oko Nagorno Karabaha zatvorena je granica između ove dve
zemlje, kao i sa Turskom, koja je podržavala Azerbejdzan. Tako u Jermeniju
možete ući jedino preko Gruzije ili Irana. Sa Gruzijom imaju korektne odnose,
ali koliko sam video, međusobno se baš i ne mirišu. Na tu temu postoji dobar
vic. Pita unuk Jermenin svoga dedu zašto za vreme SSSR-a nijedan Jermenin nije poslat
u svemir, kao sovjetski kosmonaut. Deda mu je na to odgovorio da je dobro što
je tako. Da je kojim slučajem neki Jermenin bio u svemiru, svi Gruzijci bi
pocrkali od muke i zavisti. A kada bi se to desilo sa Gruzinima, svi bi Jermeni
poumirali od sreće. E, u tom slučaju Azerbejdzanci bi zauzeli čitav Kavkaz.
Posle
posete Plavoj dzamiji uputili smo se ka crkvi Surp Sargis (XIX vek) i ka
kanjonu Hrazdan. Usput smo svratili u neki restoran i nastavili da se
upoznajemo sa jermenskom kuhinjom. Ovaj put dolme i jagnjetina. Šta ja znam, ni
ovaj put nisam bio nešto oduševljen. Pri povratku smo otišli na jednu tipičnu
sovjetsku zatvorenu pijacu. Kao i svaka pijaca i ova je bila živopisna. Tu sam
pazario jermenski sudzuk. Pomalo, ali samo izgledom, podseća na ono što mi
zovemo sudzuk. U pitanju su orasi nanizani na kanap, a preko njih je neki
gumenasti braon sloj koji ih spaja. Ta braon smesa se dobija iz grožđa tokom
nekog vinarskog procesa. Ova poslastica je popularna i u Gruziji, ali je oni
drugačije zovu. Inače, Jermeni u šali za sudzuk kažu da je to jermenski
snikers.
Na kraju
dana otišli smo i do Matendarana, tj. do muzeja (biblioteke) starih rukopisa. U
njemu se čuva više od 17.000 jermenskih rukopisa i oko 100.000 drugih
srednjovekovnih i modernih rukopisa. Prvi Matendaran za jermenske tekstove
osnovao je Mesrop Maštoc u Ečmijadzinu u V veku. Mesrop Maštoc je čovek koji je
406. godine stvorio jermenski alfabet od 36 slova. Ispred muzeja se nalazi
njegov spomenik, a iza njega je postavljeno još 6 statua poznatih jermenskih
učenjaka.
Matendaran |
Pod
tremom muzeja nalazi se desetak reprezentativnih hačkara. Hačkari ili kačkari
su kameni spomenici, tj. kamene ploče na kojima se nalaze ugravirani krstovi i
razni ornamenti, prepleti, rozete itd. Prvi put se pojavljuju u IX veku. U
početku su postavljani radi obeležavanja nekog važnog događaja, kao što su,
recimo, izgradnja crkve, nekakva vojna pobeda i slično, da bi vremenom postali
nadgrobni spomenici. Osim hačkara ispred muzeja se nalazi i jedan višap. Višapi
su veliki kamenovi isklesani, da kažemo, u obliku ribe. Bili su predmet
obožavanja još u praistorijskim vremenima, a obično su postavljani pored izvora
i kanala.
Нема коментара:
Постави коментар