JEVREJSKA ČETVRT
Kao što već rekoh, stari
deo Jerusalima je podeljen na: muslimansku, hrišćansku, jevrejsku i jermensku
četvrt. Od svih njih najmanje mi se dopala jevrejska četvrt. Razlog za to leži
u tome što je u ratu 1948. godine Arapska legija demolirala ovaj deo grada.
Nakon što su 1967. godine Jevreji zauzeli Jerusalim obnovljen je ovaj kvart.
Iako su se trudili da se radovi izvedu u duhu nekadašnjeg izgleda jevrejske
četvrti, ipak to nije to. Sve je sređenije, čistije, picnutije, ali fali onaj šmek
koji imaju ostala tri kvarta.
|
Jevrejska četvrt. |
To rušenje i ta obnova dali su priliku da
arheolozi dobro istraže ovaj deo grada. Zato se sada tu može videti deo Carda
Maximusa, odnosno nekadašnje rimske ulice, koja se prostirala duž celog
nekadašnjeg Jerusalima. U stvari, u vreme kada je napravljena ova široka ulica
sa kolonadama, porticima i radnjama, ovaj grad se zvao Elija Kapitolina. Naime,
za vreme cara Hadrijana izbila je Bar Kohbina pobuna (132. – 135.). Rimljani su
ugušili i ovaj ustanak, a Hadrijan je naredio da se grad uništi i da se na
njegovom mestu izgradi novi, kome je dao ime Elija Kapitolina. Jevreji su
isterani iz grada, a rimska provincija Judeja je preimenovana u Sirija
Palestina.
|
Cardo Maximus. |
Zbog pominjanog rušenja i obnove, i zbog
arheoloških istraživanja koja su usledila, ovde osim Carda može da se vidi i
tzv. široki zid, odnosno odbrambeni bedem iz doba kralja Jezekije (701. pne),
kao i “spaljena kuća”. Ta spaljena kuća je pripadala nekom Bar Katrosu,
svešteniku hrama, i izgorela je prilikom rimskog osvajanja grada 70. godine.
Nakon što sam platio preskupu ulaznicu, ušao sam u zamračenu salu sa nekoliko
redova sedišta. Onda je usledio dvadestominutni igrani film o ovoj kući, tom svešteniku i
događajima tokom rimskog osvajanja Jerusalima. Kada se filmić završio, upalila
su se svetla, podigao se ekran i preda mnom se ukazala unutrašnjost pominjane
kuće, sa izloženim predmetima koji su tu iskopani. Neki od tih artefakata su
prepoznatljivi iz filma. Sve u svemu ok, ali ništa posebno. Zato je film bio
poseban. Režija i gluma su me podesćali na one latinoameričke serije, a
najposebnija je sama završnica. Naime, kada su u filmu Rimljani zauzeli Jerusalim
i srušili hram, ubili jadnog Bar Katrosa
i spalili mu kuću, pojavljuje se narator u togi i kreće sa pričom kako će se
Jevreji jednog dana vratiti u Jerusalim i od tad će ovaj grad ostati zauvek
njihov. Zatim kreću da se ređaju scene iz modernog doba, gde se mladi i lepi
Jevreji i Jevrejke šetaju suncem umivenim ulicama Jerusalima. Tu su i mali
Jevrejčići sa sve onim kikicama – zulufima. Svi su srećni i veseli, svugde
cveće i cvrkut ptičica, ljubav na sve strane, ma milina božija.
|
Široki zid. |
U jevrejskoj četvrti, očekivano, ima i
nekoliko sinagoga. Najveća je Hurva sinagoga, koju je 1700. godine izgradila
jedna grupa jevrejskih imigranata iz Poljske. Novac za izgradnju su im dali, uz
kamatu, lokalni arapski bogataši. Izgleda da su se Jevreji malo preračunali i
kada su prestali da otplaćuju kredit ti Arapi su im 1720. godine srušili
njihovu bogomolju. Otuda joj ime Hurva (ruševina). Nju su 1864. godine obnovili
litvanski Jevreji. Tokom rata 1948. godine izraelski vojnici su je koristili
kao bunker i Arapi su je digli u vazduh. Tada su nastradale i sve ostale
sinagoge u jevrejskoj četvrti. Hurva sinagoga je pre neku godinu u potpunosti
obnovljena. Odmah pored nje nalazi se i Ramban sinagoga, jedno od najstarijih
jevrejskih svetilišta u ovom gradu. Kada je pored nje izgrađena dzamija,
Jevreji su 1588. godine izbačeni odavde. Danas je od te dzamije ostao samo
minaret. Posle Šestodnevnog rata Ramban sinagogi je vraćena njena religiozna
funkcija.
|
Minaret. |
|
Hurva sinagoga. |
U jevrejskoj četvrti postoje još i tzv. 4
sefardske sinagoge. To je kompleks, koji se sastoji od Ben Zaki sinagoge,
Istambul sinagoge, Elijahu Hanavi sinagoge i Emstai sinagoge. Muvao sam se po
njima, sa sve onom belom kapicom na glavi i nikako ne uspeh da ih nabrojim više
od tri. Posle sam shvatio da je ova poslednja zapravo dvorište. Najveća je
Istambulska, i kako joj ime kaže, osnovali su je Jevreji iz Stambola 1760.
godine. Druge dve su starije, tj. iz 16. su veka. U stvari, sve su one nove,
odnosno sve su obnovljene, pošto su 1948. godine bile srušene.
|
Sefardska sinagoga. |
Pominjani Sefardi su Jevreji koji su
napustili Španiju krajem 15. veka i oni su činili veliku većinu u Palestini sve
do 19. veka, a onda su počeli da pristižu Aškenazi, tj. Jevreji iz Nemačke,
centralne i istočne Evrope. Sefardi i Aškenazi se nisu baš mirisali. Imali su
posebne sinagoge, govorili su različitim jezicima, nisu međusobno sklapali
brakove. Tek posle II svetskog rata, oni što su pretekli Hitleru, bili su
primorani da se mešaju. Postoje i Mizrahi, što na hebrejskom znači Istočnjaci.
Oni su poreklom iz severne Afrike, Jemena, Iraka, Irana, Afganistana,
Uzbekistana, sa Kavkaza. Najzanimljiviji su mi bili Beta Izraelci, odnosno etiopski
Jevreji, kojih ima preko 120.000 u Izraelu. To su, bre, crnci, i to ne neka
mešavina, neka bleda varijanta crnaca, već su to pravi crni crnci. Otkuda crni
Jevreji? Ima tu više teorija i nijedna
nije bez osnova. Zna se za odnose kralja Solomona i kraljice od Sabe. Tu je i
dokazana trgovina između Jemena i Etiopije. Etiopljani i danas tvrde i veruju
da se kod njih nalazi Zavetni kovčeg, koji je u njihovu zemlju prenela grupa
Jevreja uoči uništenja hrama. Kao što rekoh, nije ova priča bezveze, ali ne mogu
da se otmem utisku da zapravo izraelske vlasti prihvataju sve te belosvetske
Jevreje, pre svega, zato što im treba ljudstvo u toj neprestanoj borbi oko
teritorija sa Arapima. Uopšte me ne bi začudilo da jednog dana počnu u Izrael
da emigriraju neki žuti, kosooki Jevreji sa Dalekog istoka.
Hahahahaha! :D U ovome oko prikupljanja svih živih Jevreja se u potpunosti slažem! :D
ОдговориИзбриши